Vijesti

Bihać: Ka Srebrenici krenulo 700 motorista Danas je iz Bihaća krenuo 12. Moto maraton Bihać-Srebrenica “Da se ne zaboravi i nikome ne ponovi“ koji sutra stiže u Potočare. Brojni su motoristi došli iz evropskih zemalja da bi učestvovali i na taj način odali počast srebreničkim žrtvama. “Dolazim iz Austrije, već drugi put učestvujem, da doprinesem čuvanju sjećanja, da se nikada ne zaboravi i nikome ne ponovi. Mi živimo u Austriji, učimo djecu da se poštuju i druže, ali da pamte šta se dogodilo, kaže Mirzet Kozlica, učesnik Moto maratona. Ekrem Durić svake je godine učestvovao u maratonu, ove godine, zbog zdravstvenih razloga, ne ide. “Došao sam iako ne idem, da svoje prijatelje ispratim, idem s njima do Ključa. Velika je to gesta, i veličanstven osjećaj. Kad dođemo tamo nemamo snage pričati, emocije zavladaju nama, objašnjava Ekrem Durić iz Bihaća koji živi i radi u Beču. Orhan Pejzerović iz Zvornika prvi je put učesnik maratona. “Ja ne vjerujem da ima ijedna osoba koja ne zna za Srebrenicu, ja sam iz Zvornika, 50 kilometara od Srebrenice često sam tamo, ali ovaj maraton lijepa je gesta čuvanja sjećanja na srebreničku patnju“, kaže Orhan Pejzerović iz Zvornika. Organizatori kažu da ih doček majki Srebrenice obvezuje da se vrate svake godine. “Mi na ovaj način odajemo počast žrtvama u Srebrenici. Iz Bihaća nas je krenulo oko 150 usput nam se priključuju motoristi iz bh.gradova kroz koje prolazimo. U Sarajevo nas dolazi 300 a u Srebrenicu 700, i jako smo ponosni što nas je svake godine sve više. Poseban je osjećaj doći u Potočare taj odnos majki prema nama je nešto neprocjenjivo, kaže Fuad Komić, potpredsjednik Organizacionog odbora Moto-maratona Bihać- Srebrenica 2023. U moto maratonu “Bihać-Srebrenica- Da se ne zaboravi” učestvuju motoristi iz BiH, Hrvatske, Slovenije, Njemačke, Švicarske i Švedske , a očekuje se ulazak njih 700 sutra u Memorijalni centar Potočari u Srebrenici.

Učesnici Maratona mira Goražde – Žepa – Srebrenica krenuli prema Potočarima U Memorijalnoj šumi Srebrenica 8372 na Posestri kod Goražda jutros je označen start maratona Goražde – Žepa – Srebrenica, koji 28 godina nakon počinjenog genocida simbolično povezuje tri ratne enklave i zaštićene zone UN-a. U maratonu učestvuje 12 atletičara, koje su na put dug oko 180 kilometara ispratili članovi Mreže mladih Muftijstva goraždanskog i muftija goraždanski Remzija efendija Pitić. Dolazak u Žepu očekuje se danas u večernjim satima. “Sutradan krećemo put Potočara, gdje se po zvaničnom programu i protokolu očekuje naš dolazak negdje u večernjim satima u Potočare. Mi želimo ovim putem i ovim našim gestom prenijeti jednu snažnu poruku saosjećanja stanovnika Goražda narodu Žepe i prvenstveno Srebrenice, da nismo zaboravili kroz šta smo sve prošli i da se sjetimo svih nevinih žrtava koje su se desile u proteklom ratu“, rekao je predsjednik Atletskog kluba Goražde Zaim Šuman. Tokom prolaska kroz Goražde maratonci su položili cvijeće na spomen obilježja poginulim pripadnicima MUP-a RBiH, djeci poginuloj tokom agresije na Goražde od 1992. do 1995. godine i na spomeniku “Goražde – grad heroj, svojim braniocima. “Naša obaveza ljudska, civilizacijska i vjernička jeste da se sjećamo, da se podsjećamo, da se to ne zaboravi. Ne zato što imamo taj neprevaziđeni bol u sebi, nego zbog potrebe da učinimo sve da se to ne ponovi. Ne samo nama, nego da se ne ponovi nigdje u svijetu“, izjavio je muftija Remzija ef. Pitić. Memorijalna šuma u Posestri kod Goražda zasađena je prije pet godina, kako bi sa svojih 8372 sadnice, Cvijetom Srebrenice i izletištem u centru kompleksa trajno čuvala sjećanje na genocid u Srebrenici. Godišnjica genocida u Srebrenici biće obilježena i sutrašnjim performansom “Stani za čovječanstvo”, kada će građani, gdje god se u tom trenutku nalazili, stati i odati počast žrtvama. Dan poslije dženaze u Memorijalnom centru Potočari u Goraždu će, na mostu Alije Izetbegovića, biti organizovan performans “Nema te na kahvi”.

Rahima i Isak Džanić će 11. jula u Potočarima ukopati braću: Godine čekanja kako bi se pronašlo još posmrtnih ostataka Rahima i Isak Džanić iz Budaka u Potočarima kod Srebrenice na kolektivnoj dženazi 11. jula ove godine u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari ukopat će posmrtne ostatke braće koji su ubijeni u genocidu počinjenom nad Bošnjacima u ljeto 1995. godine u Srebrenici. Nakon 28 godina, Esad Džanić i Bekir Musić napokon će naći svoj smiraj pored drugih članova njihovih porodica sa kojima su u ljeto 1995. godine pokušali preko šume doći do slobodne teritorije – Tuzle ili Kladnja. Nisu uspjeli u tome. Ubijeni su. Godinama su porodice pokušavale doći do nekih informacijama o njihovim sudbinama. Nada da su možda preživjeli ugasila se onog trenutka kada su dobili poziv iz Tuzle da dođu na identifikaciju. Supružnici Rahima i Isak su u ljeto 1995. godine morali napustiti svoje ognjište. Rahima je sa ženama iz Potočara došla do slobodne teritorije. Isak se sa ostalim muškarcima i dječacima uputio preko šume. Na sreću, preživio je “put smrti” kako ga preživjeli često nazivaju. Međutim, njegov brat nije preživio. Rahima i Isak su se u Budak vratili 2002. godine. Nadali su se boljem životu. Međutim, danas više nema nade u bolje sutra na području na kojem je 1995. godine počinjen genocid. Kako kaže Isak, teško je živjeti tu, nema onog sretnog života od prije rata. Ekipa Anadolu posjetila ih je u porodičnoj kući iznad mezarja Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari. Spremaju se da nakon 28 godina ukopaju posmrtne ostatke braće koji su ubijeni sa hiljadam drugih muškaraca na brutalan i svirep način. Prisjetio se tog jula 1995. godine. “Bio sam na međuliniji 11. jula 1995. godine. Došao je kurir i rekao mi da je pala Srebrenica. Otišao sam do jednog brijega i vidio kolonu ljudi koja se kretala prema Potočarima. Došao sam kući”, prisjetio se Džanić. Godinu prije pada Srebrenice ranjena mu je majka i snaha i one su izmještene iz grada. “Ostali smo moja supruga, ja i brat. Kada sam 11. jula došao kući zatekao sam samo suprugu jer je brat bio na liniji, kao stražar. Rekao sam joj da ide sa civilima prema Potočarima, a ja ću sa kolonom. Rekao sam joj da ako pređem prvi, drugi dan prešao sam, a ako ne dođem tada da mi se ne nada. Ona je otišla, ja sam otišao na Buljim, postrojili smo se i krenuli. Cijelo vrijeme sam bio na začelju kolone”, kaže Džanić. – Put zasjeda, jauka i smrti – Tokom proboja cijelo vrijeme je bilo teško, zasjede, ranjenici, glad… “Bilo je svašta, svakakvih scena, ranjenih koji su ostavljani. Jedino sam htio da pronađem brata jer se nakon Buljima više nismo vidjeli”, izjavio je Džanić. Tokom prelaska Jadra upao je u vodu i bio je mokar. Neko mu je dao plavu majicu koju je obukao, a u kojoj se može vidjeti i na nekim snimcima koji su objavljeni u kasnijim godinama, a na kojima su Srebreničani tokom proboja do slobodne teritorije. “Tada je naišao jedan čovjek iz Glogove. Pogledao je u mene uplašeno. Pitao me je da li sam ja. Rekao je da me vidio mrtva. Kada sam ga pitao je li vidio gdje mog brata Esada rekao je da jeste i da je i njemu rekao da sam mrtav. On se vratio. Vjerovatno se tada i predao”, ispričao je Džanić. Nakon toga su upali u još jednu zasjedu. “Jauci, pozivi u pomoć…Bio mi je ranjen i jedan komšija koji me je molio da ga ne ostavljam i da budem uz njega. Ostao sam s njim cijelu noć. Nastavili smo put i u jednom trenutku sam htio malo da zaspim, nisam spavao dvije noći. Bio je samnom jedan moj rođak i amidžić. Možda sam spavao pet, deset ili 20 minuta. Kada sam se probudio amidžića nije bilo. Zvali su ga na čelo kolone”, rekao je Džanić. Na slobodnu teritoriju je prešao nakon pet noći i šest dana. “Kada sam prešao na slobodnu teritoriju pao sam, nisam imao snage više ni da metar napravim. Žao mi je što nismo mogli spasiti još naših. To me pojede. Ali, opet mislim da je takva sudbina”, prisjetio se Džanić. Brat Esad je u trenutku smrti imao 27 godina. Od Isaka je bio mlađi šest godina. “Bio je oženjen. Imao je dijete od 16 mjeseci koje je poginulo. Supruga mu je ranjena. Posmrtni ostaci brata su pronađeni u Kamenici. Prije deset godina pozvali su me iz Tuzle gdje su mi pokazali dvije, tri kosti mog brata i neku njegovu odjeću. DNK je potvrdio da je to on. Nakon toga mi je javljeno da je pronađeno još kostiju, oko polovina skeleta je pronađena. Odlučio sam da ga ukopam ove godine da znam gdje mu je mezar pa da i njegove kosti mogu naći smiraj, a i ja da imam gdje proučiti Fatihu”, ispričao je Džanić. Majka nije doživjela da ukopa sina. Preminula je 2010. godine. “Uvijek se nadala, nisam joj rekao da je pronađeno nekoliko kostiju, da će se pojaviti odnekle, da je živ, da je negdje vani. Nisam joj mogao reći”, rekao je Džanić. Esada su, kako je kazao, svi voljeli. “Bio je miran, povučen, blag. Mislim da se nikada nije posvađao s nekim. Da nikome nikada nije rekao ništa loše. Bio je duša od dijeta. To mi je još gore. Nije ni mrava zgazio, a zašto se moralo to desiti? Slušao me kao mlađi brat. Posljednji put smo se vidjelina Buljimu, kada smo se postrojavali. To je bilo jako kratko. Rekao je samo: ‘Čuvaj se’. Imao sam 12 godina kada je preminuo otac, on je imao šest godina. Ja sam mu bio i stariji brat i podrška”, navodi kroz suze Džanić. – Povratak u Potočare – I njegova supruga Rahima će 11. jula ukopati brata. “Njen brat je Bekir Musić. To joj je najmlađi brat. Ukopala je još jednog brata”, rekao je Džanić. Isak se u Potočare vratio kako bi nastavio život kojeg je imao prije rata. Želio je da radi i da bude na svom. U naselju

Srbija: U Beogradu deseti protest “Srbija protiv nasilja” Nakon okupljanja kod Doma Skupštine Srbije, gdje su ponovljeni zahtjevi demonstranata, povorka krenula do Policijske uprave Beograda. U Beogradu, glavnom gradu Srbije u subotu naveče održan je građanski protest “Srbija protiv nasilja”, a na ulicama Beograda okupile su se hiljade građana. Protest je počeo ispred Doma Skupštine Srbije, nakon čega je povorka krenula do Policijske uprave Beograda uz zaustavljanje ispred Radio-Televizije Srbije. Demonstranti su otišli do Policijske uprave kako bi dali podršku inspektorima Slobodanu Milenkoviću i Dušanu Mitiću iz slučaja Jovanjica i svim, kako su organizatori naveli, časnim policajcima. Građanski protesti u Srbiji počeli su početkom maja nakon dva masovna ubistva u kojima je smrtno stradalo 19 ljudi, od čega devetoro učenika jedne beogradske osnovne škole. Građani na protestima koje formalno organizuje srbijanska proevropska opozicija traže zaustavljanje promocije nasilja u javnom prostoru, odnosno hitan prekid emitovanja reality programa i emisija koje promovišu nasilje, agresiju i nemoral na televizijama sa nacionalnom frekvencijom i oduzimanje nacionalne frekvencije privatnim prorežimskim televizijama Pink i Happy koje emituju takav program. Zahtjeva se i institucionalna odgovornost, odnosno smjene ministra unutrašnjih poslova Bratislava Gašića i šefa Bezbjednosno-informativne agencije Aleksandra Vulina. Građani traže i smjenu rukovodstva Radio-televizije Srbije zbog emitovanja programa koji afirmiše kriminal i nasilje, i zabranu štampanih medija koji svojim sadržajem promovišu agresiju i nasilje, objavljuju lažne vijesti i krše novinarski kodeks. Proteste organizuju Moramo – Zajedno, Zeleno-levi front – Ne damo Srbiju, Narodna Stranka, Stranka slobode i pravde, Demokratska stranka i Pokret slobodnih građana, uz podršku mnogobrojnih građana i aktivista.   Izvor: Super TV/AA

Pripreme za kolektivnu dženazu žrtava genocida 11. jula: U Potočarima se završava kopanje mezara Među žrtvama koje će biti ukopane ove godine, bit će i četiri maloljetnika. Najmlađa žrtva koja će biti ukopana ove godine je dječak Elvir Salčinović, koji je imao 15 godina kada je ubijen. U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari u toku je kopanje mezara u koje će biti spušteni posmrtni ostaci 30 novoidentifikovanih žrtava genocida u Srebrenici, a koje će biti ukopane na kolektivnoj dženazi 11. jula ove godine. Radnici završavaju iskopavanje mezara, a kako su kazali, ostala su još četiri. U toku je i čišćenje i uređenje mezarja koje obilaze porodice koje su ranijih godina ukopale svoje najmilije. U mezarju Memorijalnog centra u Potočarima ove godine bit će ukopani posmrtni ostaci 30 žrtava genocida počinjenog u julu 1995. godine nad stanovnicima “zaštićene zone UN-a” u Srebrenici. Među žrtvama koje će biti ukopane ove godine, bit će i četiri maloljetnika. Najmlađa žrtva koja će biti ukopana ove godine je dječak Elvir Salčinović, koji je imao 15 godina kada je ubijen. Ubijen je na području Baljkovice, a njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani iz masovne grobnice Liplje kod Zvornika 2001. godine. Iako je identifikovan još 2011. godine, njegova porodica sve do ove godine nije smogla snage da ukopa Elvira. On će konačan smiraj naći uz svoga oca Turabiju i brata Almira, koji su u Potočarima ukopani 2003. odnosno 2011. godine. Bit će ukopana i dva 16-godišnjaka, Mustafa Mekanić i Esed Klempić. Njihovi posmrtni ostaci su ekshumirani tokom 2001. godine na različitim lokacijama, na području Glogove i Kamenice. I oni su identifikovani u ranijim godinama – 2008, odnosno 2013, međutim tek smo sada dobili saglasnost za njihov ukop. Još jedan maloljetnik će naći konačan smiraj, a radi se o Semiru Đoziću. Imao je 17 godina kada je ubijen, a njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani 2002. godine. Nezir Muminović je najstarija žrtva genocida u Srebrenici koja će biti ukopana ove godine. Imao je 65 godina u trenutku kada je ubijen, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su na području Kamenice 2007. godine. Ove godine će biti ukopani i otac i sin – Vejsil i Hasib Mujanović. Svake godine, nakon kolektivne dženaze žrtava genocida u Srebrenici 1995, u Potočarima uslijede i reeskhumacije ranije ukopanih žrtava radi pridodavanja naknadno pronađenih posmrtnih ostataka. Ove godine će se otvoriti 71 mezar. U prostorijama Podrinje identifikacionog projekta se nalazi još oko 400 posmrtnih ostataka koji također čekaju na proces reekshumacije i reasocijacije.   Izvor: Super TV/AA

Počela međunarodna konferencija Dubrovnik Forum 2023 Osim hrvatskog premijera Andreja Plenkovića učestvuje i ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba koji se obratio videoporukom.  Dubrovnik u Hrvatskoj je domaćin velike međunarodne konferencije Dubrovnik Forum. Na uvodnom panelu razgovarat će se o prilagodbi u vremenima globalnih promjena uzrokovanih ruskim ratom u Ukrajini. Uvodno obraćanje na Dubrovnik Forumu 2023. održao je ministar vanjskih i evropskih poslova Hrvatske Gordan Grlić Radman. Osim hrvatskog premijera Andreja Plenkovića učestvuje i ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba koji se obratio videoporukom. Jučer je skupom pod pokroviteljstvom Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) počeo 16. Dubrovnik forum. Plenković je bio domaćin svečane večere. Među ostalima, na dvodnevnoj konferenciji učestvuju ministri vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, Kosova, Sjeverne Makedonije, Crne Gore i Bugarske, kao i zamjenik pomoćnika američkog državnog sekretara i posebni izaslanik za Zapadni Balkan Gabriel Escobar, posebni predstavnik EU-a za dijalog Beograda i Prištine Miroslav Lajčak, te visoki predstavnik za BiH Christian Schmidt. Rat Rusije iUkrajine, zapadni Balkan, energetika samo su neke od tema o kojima će se razgovarati na Forumu u Dubrovniku. Izvor: Super TV/AA  

Iz Bihaća put Srebrenice krenuli i maratonci Iz Bihaća je danas startao i 14. trkački maraton “Bihać Srebrenica“ u kojem učestvuje oko 25 maratonaca iz BiH i inozemstva. Iz Bihaća je danas startao i 14. trkački maraton “Bihać Srebrenica“ u kojem učestvuje oko 25 maratonaca iz BiH i inozemstva. “Meni lično osmi je put, a 14 godina maratonci na ovaj način odaju počast žrtvama , nosimo poruku da se nikada i nikome ne ponovi Srebrenica. Moramo čuvati sjećanje na njihovo stradanje i žrtvu“ kaže Hazim Šabić, jedan od učesnika maratona „Bihać Srebrenica“. Učesnici maratona Bihać – Srebrenica u tri dana pretrčat će , 490 kilometara i proći kroz Bihać, Bosanski Petrovac, Ključ, Jajce, Travnik, Sarajevo, Semizovac, Olovo, Vlasenica, Konjević Polje i u Srebrenicu stižu u ponedjeljak 10.jula, gdje će sa ostalima u utorak, 11. jula klanjati džennazu ubijenim Srebreničanima.   Izvor: Super TV/AA

Oko 300 biciklista krenulo iz Bihaća za Srebrenicu Pod motom “Da se nikada ne zaboravi i nikome ne ponovi“ danas je put Srebrenice krenulo oko tri stotine učesnika biciklističkog maratona Bihać-Srebrenica. “Idem 15. put taj, moto da ovo ne smije zaboraviti, da nam se ne ponovi i da odamo počast nevino ubijenim u Srebrenici, nema nijednog bicikliste koji ne pusti suzu kada dođemo na mezarje“, kaže Ahmet Alibabić iz Bihaća. Isti je motiv i ostalim učesnicima koji su došli iz drugih zemalja samo da bi bili dio ove , kako kažu, istinski tople ljudske karavane, među kojima je već 11 put i Mile Vukelić iz Gospića. “Uz pokojnog Branu Verišića sam čuo, i uključio i svake godine učestvujem. Ne možeš ostati ravnodušan, ta hladnoća tamo, neopisivo. Sa porodicama, kada vidim majke, ne možeš ostati ravnodušan i ne mogu zamisliti da to neko negira, kaže Mile Vukelić iz Gospića iz Hrvatske. Slično misle i drugi učesnici. “Zločin genocida, ne smijemo zaboraviti, žrtve ne smijemo zaboraviti ne, smijemo dozvoliti negiranje genocida odnosno sudski utvrđenih činjenica, ja posebno želim danas, majkama Srebrenice, odnosno preživjelima, reći da smo uz njih, uvijek i svugdje i da suosjećamo s njima, pogotovo ovih julskih dana“ kaže Senad Dorić iz Sarajeva. Među učesnicima svake je godine i Mustafa Ružnić, premijer Unsko-sanskog kantona. “Ovo je prilika da 19. put, kao biciklistički maraton prođemo kroz Bosnu i Hercegovinu, ali od samog početka, svi Krajišnici, pa i ovi danas okupljeni , planinari koji su jučer krenuli, danas biciklisti, sutra motoristi uz moto „da se ne ponovi“ nosimo poruku mira, ali i ono što Krajina pokaže, da smo najdržavotvorniji dio Bosne i Hercegovine i tu poruku podrške porodicama ali i poruku državotvornosti nosimo kroz BiH“, kaže Mustafa Ružnić, premijer USK i učesnik 19. biciklističkog maratona Bihać-Srebrenica. . I organizatori ističu da je susret sa bh. građanima na ruti dugoj 500 kilometara jedan od najznačajnijih momenata samog maratona. “Dakle, 19 put, ista ideja. Krećemo sa zapada, 500 kilometara, u dvije etape prolazimo kroz cijelu BiH dolazimo na Drinu na istok i stavljamo naglasak na Srebrenicu i genocid koji se tamo desio. I susrećemo mještane u Bosanskom Petrovcu , Ključu, Jajcu, Olovu, Kladnju, čuvamo sjećanje na njihovu žrtvu i nećemo dozvoliti da se ovo ponovi, kaže Ermin Lipović, predsjednik OO Biciklističkog maratona Bihać-Srebrenica. Iz Bihaća je put Srebrenice krenulo oko 300 biciklista iz BiH, Hrvatske, Slovenije, Njemačke, Švicarske i Amerike, a na putu će im se priključiti i brojni biciklisti iz drugih bh. gradova.   Izvor: Super TV/AA

Irfan Halilagić: Genocid nije okončan, posljednja faza je u toku Danas je iz Nezuka, mjesta koje je preživjelim žrtvama pada Srebrenice značilo spas, krenuo 19. po redu Marš mira. Učesnici Marša, među kojima će ove godine pješačiti i premijer Tuzlanskog kantona Irfan Halilagić, će u etapama pješačiti istočnom Bosnom od Nezuka, do Potočara i Srebrenice – obrnutim smjerom od onoga kojim su Srebreničani u julu 1995. godine bježali pokušavajući doći do slobodnog teritorija. I ove godine u Maršu će učestvovati više hiljada ljudi. U svom obraćanju prilikom ispraćaja učesnika premijer je istaknuo da je Marš mira pješački pohod, hodočašće koje okuplja i potiče na sjećanje na one koji su preživjeli ovaj pohod u suprotnom pravcu, Marš smrti, ali i nevinih žrtava genocida u Srebrenici. „Ovo je prilika da se sjetimo žrtava, kako to definicija kaže, genocida nad Bošnjacima u zaštićenoj zoni UN-a Srebrenica. Ja bih volio da ovaj puni naziv češće pominjemo. Mi smo ovdje da prođemo ovaj put, da vidimo šta su prošli oni koji su preživjeli marš smrti i da sigurno dođemo u Potočare. Ali isto tako ovdje smo i da stalno podsjećamo da se genocid nije okončao. Njegova posljednja faza je u toku. To je faza relativiziranja, negiranja i poništavanja, pa čak i psovanja genocida od onih koji su izabrani dužnosnici u Bosni i Hercegovini. Želim da vjerujem da ćemo Marš mira započeti sa mišlju da je to naš odgovor upravo na tu posljednju fazu. Da će svaki korak kojeg mi pređemo biti udarac negiranju genocida i da ćemo, bez obzira koliko taj put bio težak, bolan i trnovit, istrajati. Mi ćemo istrajati na putu Marša mira i traženja pravde“, kazao je premijer Halilagić i svim učesnicima poželio da uspješno okončaju ovaj pohod i da dođu u Memorijalni centar u Potočare. Marš mira cijeloj Europi i svijetu šalje univerzalnu poruku suživota i pomirenja. U naredna 3 dana, u tri etape duge oko 25-30 kilometara učesnici marša preći će nešto više od 100 kilometara trase koja je za mnoge Srebreničane prije 28 godina značila život i spas. To je izvorna trasa kuda su 1995. godine Podrinjci pokušavali pobjeći iz pakla Srebrenice. Koračanje putem spasa predstavlja izuzetno zahtjevnu fizičku aktivnost, a također je i emocionalno iscrpljujuća, ako se uzme u obzir da svi učesnici prolaze lokalitetima na kojima su vršene masovne egzekucije Bošnjaka, obilazeći i mjesta masovnih grobnica. Međutim, učesnici su saglasni u tome da je pridruživanje Maršu mira nešto najmanje što mogu učiniti na putu promicanja istine o Srebrenici u kojoj je 1995. godine počinjen genocid.

Iz Nezuka krenuo “Marš mira”: Hiljade ljudi odaju počast žrtvama genocida u Srebrenici Preživjeli Srebreničani bili su na čelu kolone “Marša mira”, koja je jutros krenula iz Nezuka, kod Sapne, put Potočara kako bi odali počast hiljadama ubijenih u genocidu u Srebrenici u ljeto 1995. godine. Više od 3.000 ljudi krenulo je iz Nezuka prema Potočarima, a u naredna tri dana kretat će se trasom kojom su Srebreničani u ljeto 1995. godine pokušavali doći do slobodne teritorije – Tuzla ili Kladanj. U Potočare bi trebali stići 10. jula, a dan kasnije prisustvovati kolektivnoj dženazi u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari na kojoj će ove godine biti ukopani posmrtni ostaci još 30 žrtava genocida. “​​​​​​​Marš mira” koji se ove godine organizuje 19. put u okviru obilježavanja 28. godišnjice genocida nad Bošnjacima “Sigurne zone Ujedinjenih nacija” Srebrenica, za preživjele Srebreničane predstavlja neku vrstu liječenja trauma ali i obavezu da svoja iskustva i priče ispričaju i prenesu mlađim generacijama. Među onima koji će narednih dana preći trasu od oko stotinu kilometara je i 17-godišnji Neval Kauković iz Bužima. “U ‘Maršu mira’ učestvovao sam i prošle godine, ovo je druga godina. Prošle godine, najemotivnije mi je bilo kada sam ulazio u Potočare, kada sam vidio majke koje plaču za svojom djecom. A fizički mi nije bilo naporno. Učestvujem jer želim da doprinesem tome da se dešavanja iz ’95. ne zaborave. Možemo oprostiti, ali zaboraviti nikada nećemo”, poručio je Neval. Smatra da bi više mladih trebalo da učestvuje u “Maršu mira”. “Definitivno bi mladi trebali da učestvuju u ovome jer na njima svijet ostaje. ne trebaju da zaborave šta se desilo”, dodao je Neval. U “Maršu mira” učestvuje i grupa iz Tešnja. Među njima je i Enes Roša. “Četvrti put učestvujem u ‘Maršu mira’. Teško je odustati kada jednom prođeš tim putem. Vidiš i čuješ priče preživjelih i to te drži cijelu godinu. To je nešto neopisivo. Na putu do Potočara imamo priliku da vidimo i sve grobnice. Meni je generalno najteži taj polazak kada se okupe sve te majke”, izjavio je Roša za Anadolu. Enver Migalo učestvuje u “Maršu mira“ već 19 godina. “Dolazim iz Travnika. Ovo mi je 19. put da učestvujem u ‘Maršu mira’. Prvi put sam učestvovao 2005. Na ovaj način dajem podršku ovom narodu. Prvi put smo svi masovno plakali. Svaki put je mnogo emocija, ne mogu se opisati, tu je suosjećanje sa porodicama, sa djecom koja su ostala bez roditelja”, poručio je Migalo. Elvir Duraković će u “Maršu mira” učestvovati sa 12-godišnjom kćerkom Merisom. “Njoj je drugi put, malo je teško, ali izdržat ćemo. Ja učestvujem godinama. Ja sam iz Srebrenice i sa sedam godina sam 1995. godine prešao sa majkom. Ubijeni su mi otac i amidža”, ispričao je Duraković. Merisa je kazala da je prvi put učestvovala kada je imala sedam godina. “Idem sa ocem. Nije toliko teško pješačiti. Na ovaj način želim odati počast svim žrtvama genocida u Srebrenici”, izjavila je Merisa. “Marš mira” je memorijalna manifestacija koja se održava svake godine, u julu, u povodu obilježavanja godišnjice genocida nad Bošnjacima “Sigurne zone Ujedinjenih nacija” u Srebrenici iz jula 1995. godine. “Marš mira” ima za cilj i izgradnju, unapređenje i njegovanje kulture sjećanja na genocid nad Bošnjacima u Srebrenici te onemogućavanje negiranja, poricanja i relativiziranja zločina genocida. ​​​​​”Marš mira” traje tri dana i učesnici pješače na stazi dugoj oko stotinu kilometara od Nezuka do Potočara. Ovom stazom u suprotnom smjeru, od Potočara do Nezuka, su se u julu 1995. godine izvlačili i probijali Bošnjaci prilikom okupacije i zauzimanja “Sigurne zone Ujedinjenih nacija” Srebrenica od strane srpskih vojnih i policijskih formacija. Učesnici “Marša mira” dnevno pješače oko 30 kilometara i na određenim mjestima staza je izuzetno naporna, nepristupačna i zahtjeva solidnu fizičku spremnost učesnika. Kolonu “Marša mira” svake godine predvode veterani koji su uspjeli preživjeti put smrti i genocid iz jula 1995. godine. Učesnici “Marša mira” nakon dolaska u Potočare imaju priliku i mogućnost da 11. jula prisustvuju komemoraciji, dženazi i ukopu identificiranih žrtava genocida, pronađenih u nekoj od masovnih grobnica na lokalitetima kojima su i sami prolazili u toku pješačenja. U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari do sada je ukopana 6.721 žrtva genocida počinjenog nad Bošnjacima 1995. godine, dok je na drugim lokacijama ukopano još 237 žrtava, u skladu sa željama njihovih porodica. I dalje se traga za oko hiljadu ubijenih. Pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), pod komandom tadašnjeg predsjednika RS-a Radovana Karadžića i glavnog komandanta VRS-a Ratka Mladića, tokom genocida u Srebrenici i okolini u julu 1995. godine ubili su više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka. Zločin u Srebrenici, najveći na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata, okarakterisan je kao genocid pred domaćim i međunarodnim sudovima. Radovan Karadžić pravomoćno je osuđen pred Mehanizam za međunarodne krivične sudove (MMKS), nasljednikom Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Hagu na kaznu doživotnog zatvora za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja tokom rata u BiH. Ratko Mladić također je proglašen krivim za genocid i osuđen na doživotnu kaznu zatvora pred istim sudom u Hagu. Za zločine na području Srebrenice osuđeno je najmanje 47 osoba na više od 700 godina zatvora.