Vijesti

Predsjednik “Kruga 99” Adil Kulenović: Bosnu i Hercegovinu pomjeriti iz sadašnjeg stanja zarobljene države Govoreći o budućnosti Bosne i Hercegovine, predsjednik “Kruga 99” Adil Kulenović naglasio je značaj međusobnog uvažavanja i ravnopravnosti svakog pojedinca bez obzira na njegov etnički, religijski i bilo koji drugi indentitet. Asocijacija nezavisnih intelektualaca “Krug 99” u jesen obilježava 30 godina kontinuiranog rada i djelovanja tokom kojih je svake godine u prosjeku održavala 35 sesija na kojima se raspravljalo o važnim pitanjima za državu i društvo, kazao je predsjednik “Kruga 99” Adil Kulenović. “Krug 99 je nastao u ratu i jasno je konstituisan kao organizacija koja ima ključnu vrijednost, a to je prije svega, izgradnja države i društva Bosne i Hercegovine na vrijednostima i principima savremenog svijeta, odnosno u širem smislu liberalne demokracije, ravnopravnosti svakog pojedinca i čovjeka te izgradnja države na temelju njenog suvereniteta”, kazao je Kulenović u razgovoru za Anadolu, te posebno istakao multietnički sastav Asocijacije nezavisnih intelektualaca “Krug 99”. “Njen multietnički sastav je potvrda da je tradicija života u različitosti i međusobnog uvažavanja u Bosni i Hercegovini moguća. Kod nas se tokom ovih 30 godina okupljaju ljudi koji su nezavisni intelektualci, od pjesnika, umjetnika do profesora različitih orijentacija, a veže nas ova ključna vrijednost, a to je vrijednost Bosne i Hercegovine kao države i društva”, rekao je Kulenović.   – Evropske vrijednosti za Bosnu i Hercegovinu – Naglasio je da je vrlo važno da se Bosna i Hercegovina konačno pomjeri iz stanja “zarobljene države”. “Mi ćemo se u narednom periodu orijentisati na ono što su evropske vrijednosti za Bosnu i Hercegovinu u smislu pomjeranja Bosne i Hercegovine iz sadašnjeg stanja zarobljene države i urušenog društva. Mi kao Krug 99 odbijamo da je Bosna i Hercegovina bilo kakav poseban slučaj i želimo da budemo normalna, demokratska evropska država”, rekao je Kulenović. Istakao je da je Asocijacija nezavisnih intelektualaca “Krug 99” slobodna organizacija slobodnih pojedinaca i ni na koji način nije instrument bilo koje političke stranke. “U strukturama Kruga 99 sjede istaknuti intelektualci, članovi Akademija nauka ne samo iz Bosne i Hercegovine nego i iz insotranstva”, kazao je Kulenović, te govorio o nekim budućim planovima ove organizacije. – Internacionalna solidarost – “Drugi pravac našeg djelovanja biće usmjeren na internacionalnu solidarost koju možemo ostvariti kroz dijalog sa intelektualcima iz različitih dijelova svijeta. Nemojmo zaboraviti da je posljednji veliki pokret intelektualaca u svijetu, evropski pokret intelektualaca, bio motiviran upravo sudbinom Bosne i Hercegovine i Sarajeva. Zahvaljujući tim intelektualcima na inicijativu Kruga 99 tokom rata te davne 1994. godine preko milion ljudi iz 56 zemalja potpisalo je deklaraciju o slobodnom i jedinstvenom Sarajevu”, rekao je Kulenović.   Govoreći o budućnosti Bosne i Hercegovine, na kraju je naglasio značaj međusobnog uvažavanja i ravnopravnosti svakog pojedinca bez obzira na njegov etnički, religijski i bilo koji drugi indentitet. U okviru Asocijacije nezavisnih intelektualaca “Krug 99” nedavno je formiran i Forum mladih koji će okupiti mlade intelektualce gdje će se razmatrati važne političke teme i boriti protiv destruktivnih sila u Bosni i Hercegovini i na taj način stvoriti zdravu intelektualnu masu koja će doprinijeti napretku države i društva.   Izvor: Super TV/AA

Sve spremno za “Marš mira”: Hiljade učesnika iz svih dijelova svijeta će i ove godine prolaziti “putem smrti” iz 1995. godine   Učesnici “Marša mira” pješače od Nezuka do Potočara i Srebrenice – obrnutim smjerom od onoga kojim su Srebreničani tog ljeta ’95. bježali pokušavajući doći do slobodnog teritorija. “Marš mira” su pokrenuli preživjeli Srebreničani. Više od 3.220 osoba prijavljeno je za ovogodišnji “Marš mira”, trodnevno pješačenje u okviru obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici, a koji simbolizuje čuvanje sjećanja i sprečavanje negiranja onoga što se u ljeto 1995. godine dogodilo u Srebrenici i okolini. Učesnici “Marša mira” pješače od Nezuka do Potočara i Srebrenice – obrnutim smjerom od onoga kojim su Srebreničani tog ljeta ’95. bježali pokušavajući doći do slobodnog teritorija. “Marš mira” su pokrenuli preživjeli Srebreničani. “Marš mira” za preživjele simbolizuje čuvanje sjećanja i sprečavanje negiranja onoga što se dogodilo u Srebrenici. “Ovo je 19. ‘Marš mira’ koji se održava u okviru obilježavanja godišnjice stradanja Bošnjaka zaštićene zone UN-a Srebrenica. Skoro pa u potpunosti je sve spremno da krene ‘Marš mira’. Trasa je očišćena, pokošena, uređena pa čak i oni najizazovniji dijelovi – Buljim i buljimski potoci – su dovedeni do toga da budu sigurni za sve učesnike ‘Marša mira’ i da budu prohodni”, rekao je Suljo Čakanović, predsjednik pododbora za “Marš mira”. Prema njegovim riječima, ostali su samo još neki detalji. “Logistička podrška je spremna, medicinska pomoć i sve druge pomoći su spremni. Sutra krećemo iz Nezuka, a u Potočare dolazimo 10. jula. Na tom putu ćemo na važnim mjestima održati historijske časove. To su svjedočenja onih koji su preživjeli genocid. Imamo oko 3.220 prijavljenih, što nije konačan broj jer svake godine imamo onih koji se ne prijave, ali dođu da učestvuju jer ne moraju biti prijavljeni svi koji učestvuju u ‘Maršu mira’. Prijave vršimo radi evidencije i pripreme organizacije. Najviše prijavljenih je iz evropskih zemalja. Imamo zapažene grupe i iz Amerike, Australije… Imamo oko 70 organizovanih grupa”, pojasnio je Čakanović. Učesnicima je uputio apel da se drže kodeksa ponašanja u toku “Marša mira”. “Skoro na svakom pedlju trase ‘Marša mira’ imamo ekipe medicinske pomoći, helikoptersku podršku Oružanih snaga BiH… Ništa nismo prepustili slučaju”, dodao je Čakanović. On je podsjetio da je cilj “Marša mira” odavanje počasti nevino ubijenim žrtvama genocida jula 1995. godine. “Proboj je bio dug 110 kilometara i na tom putu su mnogi položili živote”, poručio je Čakanović. “​Marš mira” se organizuje u okviru obilježavanja godišnjice genocida nad Bošnjacima “Sigurne zone Ujedinjenih nacija” Srebrenica, a za preživjele Srebreničane predstavlja neku vrstu liječenja trauma, ali i obavezu da svoja iskustva ispričaju i prenesu mlađim generacijama. Memorijalna manifestacija koja se održava u julu svake godine, ima za cilj i izgradnju, unapređenje i njegovanje kulture sjećanja na genocid nad Bošnjacima u Srebrenici te onemogućavanje negiranja, poricanja i relativiziranja zločina genocida. “Marš mira” uvršten je u program obilježavanja godišnjice genocida 2005. godine i broj učesnika se povećavao svake godine. U “Maršu mira” prethodnih godina, izuzev protekle dvije godine pandemije, učestvovalo je od 2.000 do više od 10.000 ljudi iz Bosne i Hercegovine i drugih dijelova svijeta. ​​​​​”Marš mira” traje tri dana i učesnici pješače na stazi dugoj oko stotinu kilometara od Nezuka do Potočara. Ovom stazom u suprotnom smjeru, od Potočara do Nezuka, su se u julu 1995. godine izvlačili i probijali Bošnjaci prilikom okupacije i zauzimanja “Sigurne zone Ujedinjenih nacija” Srebrenica od strane srpskih vojnih i policijskih formacija. Učesnici “Marša mira” dnevno su pješačili oko 30 kilometara i na određenim mjestima staza je izuzetno naporna, nepristupačna i zahtijevala je solidnu fizičku spremnost učesnika. Kolonu “Marša mira” svake godine predvode veterani koji su uspjeli preživjeti put smrti i genocid iz jula 1995. godine. Učesnici “Marša mira” nakon dolaska u Potočare imaju priliku i mogućnost da 11. jula prisustvuju komemoraciji, dženazi i ukopu identificiranih žrtava genocida, pronađenih u nekoj od masovnih grobnica na lokalitetima kojima su i sami prolazili u toku pješačenja.   Izvor: Super TV/AA

Vehid Dedić preživio “marš smrti”: Šesnaesti juli mi je drugi rođendan   Tokom proboja do slobodne teritorije putnici na “maršu smrti” su nailazili na zasjede, bojne otrove, pucanja i granatiranja. Vehid Dedić (47) iz Pobuđa, na području Konjević Polja, na početku rata imao je 16 godina. Jedan je od onih sretnika koji su u julu 1995. godine preživjeli “put smrti”, od Srebrenice do slobodne teritorije. “Do marta 1993. godine bili smo u Pobuđu. Nažalost, zbog dešavanja iz tog perioda, napada na Cersku, Kamenicu, vlaseničku i zvorničku teritoriju, bili smo prinuđeni da izbjegnemo u Srebrenicu. Tu smo i ostali do 11. jula 1995. godine”, ispričao je Dedić.   Desetog jula 1995. godine bio je iznad Srebrenice. “Majka i sestre su bile u jednom selu u blizini Šušnjara. Desetog sam došao kući, jer sam deset noći bio u pripravnosti. Nažalost, 11. jula su mi došli otac i brat. Okupili smo se u kući mog dajdže. Bili smo prisiljeni da napustimo to područje. Morali smo krenuti preko šume. U Šušnjarima smo se rastali od majke i sestara. One su otišle prema Potočarima, a mi smo krenuli preko šume do slobodne teritorije”, prisjetio se Dedić.   Naveo je da se u Šušnjarima okupilo uglavnom civilno stanovništvo – muškarci, dječaci i nekoliko desetina mlađih žena. “Na slobodnu teritoriju sam došao 16. jula. Išao sam na čelu kolone. Ponosan sam i smatram da sam pomogao dobrom dijelu civila da dođu do slobodne teritorije. U šumi sam bio pet dana”, izjavio je Dedić. Tokom proboja do slobodne teritorije nailazili su na zasjede, bojne otrove, pucanja i granatiranja. “Od Šušnjara do Jadra u Konjević Polju ništa nisam osjetio. Kako smo se kretali od Jadra do Nezuka, do Marčića sam šetao normalno, jer su se četnici fokusirali na zadnji dio kolone. Znali su da ima civila. U Marčićima smo upali u zasjedu. Tu mi je bilo najteže. Znao sam s čim mi raspolažemo, a sa čim oni. Gledao sam koliko ih ide prema nama. Tu me uhvatila panika. Nismo imali puno opcija. Znali samo da ćemo preživjeti ili umrijeti. Mogu samo da se zahvalim dragom Bogu jer je u tom trenutku počela kiša i led. Padao je krupan led, imao sam rane po glavi”, ispričao je Dedić.   To nevrijeme su iskoristili da se spase i došli su nadomak Baljkovice. “Na putu do slobodne teritorije bacali su i bojne otrove. Tu su ljudi već bili umorni, iscrpljeni, žedni i gladni. Kada smo došli do Baljkovice, sjećam se da sam krenuo jednim putem, ne znam da li me savladao umor. Zapucali su na mene i tada sam došao sebi i povukao se nazad. Mogu da kažem da je moj drugi rođendan kada sam došao do slobodne teritorije i ugledao naše ljude koji su nam išli u susret i išli da nam pomognu na Baljkovici. Šesnaesti obilježavam kao rođendan”, rekao je Dedić. “Marš smrti” su preživjeli i njegovi otac i brat. “U mojoj familiji, s očeve i majčine strane ubijene su 54 osobe”, poručio je Dedić. Na prijeratno ognjište vratio se 2000. godine. Tada je, kako je kazao, bilo teško svakom Bošnjaku jer je bilo svega – provokacija i napada. Danas je, dodao je, bolje u odnosu na taj period. U mezarju Memorijalnog centra u Potočarima ove godine bit će ukopani posmrtni ostaci 30 žrtava genocida počinjenog u julu 1995. godine nad stanovnicima “zaštićene zone UN-a” u Srebrenici.   Izvor: Super TV/AA

Sarajevo: Izložbom “Između strahova i nade“ u Vijećnici obilježena 28. godišnjica genocida u Srebrenici Sarajevo, BiH – 06. juli 2023.: Povodom 28. godišnjice genocid u Srebrenici u sarajevskoj Vijećnici večeras je otvorena izložba fotografija “Između strahova i nade“, francuskog fotografa Fabrica Dekonincka. Program je počeo odavanjem počasti svim žrtvama ratnih zločina na području bivše Jugoslavije, stradalim nevinim civilima u Ukrajini i cijelom svijetu. Otvorena izložba je nastala kao plod projekta u kojem su partneri bili Grad Sarajevo, Informativni centar u Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju, Udruženje obrazovanje gradi BiH – Jovan Divjak, JP Sarajevo i Festivala MESS.

Ljeto na jugu: Mostarci rashlađenje tražili u Neretvi kod Starog mosta Oni najhrabriji su i skakali sa mosta i sa obližnjih stijena. Toplo i stabilno vrijeme izmamilo je danas Mostarce na obalu Neretve kod simbola grada Starog mosta, a oni najhrabriji su i skakali sa mosta i sa obližnjih stijena. U Bosni i Hercegovini danas je preovladavalo umjereno do pretežno oblačno i nestabilno vrijeme. U popodnevnim satima u više gradova je došlo do lokalnih pljuskova praćenih grmljavinom, ali najviše sunčanog vremena i bez padavina bilo je u Mostaru i na jugu BiH. Najviša dnevna temperatura zraka na jugu zemlje bila je do 35 stepeni Celzijusa, objavio je Federalni hidrometeorološki zavod (FHMZ) Bosne i Hercegovine. Tokom vikenda, kao i sledeće sedmice u Bosni i Hercegovini se očekuju stabilne vremenske prilike, kao i porast temperature.   Izvor: Super TV/AA

Život posvetio traženju nestalih: Sadik Selimović će 11. jula ukopati i trećeg brata Sadik Selimović (61) uči Fatihu uz mezare oca i dvojice braće u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari. Pored njih će ove godine ukopati i trećeg brata. Istražitelju Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine, u genocidu počinjenom na području Srebrenice u ljeto 1995. godine, ubijeni su otac Bajro i tri brata – Hajrudin, Hasan i Sabahudin kao i mnogobrojni članovi uže i šire familije. Posmrtne ostatke brata Sabahudina je pronašao prošle godine na području Vlasenice. Od kraja rata do danas radi na traženju nestalih žrtava genocida u Srebrenici, ali i u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine. “U aprilu 1992. godine sam otišao sa suprugom i dvoje djece u Brčko. Upozoren sam da bih trebao da se sklonim. Trebali smo da nastavimo putovanje za Gunju u Hrvatskoj”, rekao je Selimović, iz bratunačkog mjesta Zalužje. – Preživio ranjavanje u julu – Međutim, zbog dešavanja u tom periodu, u Srebrenicu se vratio pješke iz Tuzle u koju je otišao nakon Brčkog. “U Srebrenici sam bio do 1995. godine. Devetog jula 1995. sam ranjen, dovezen u Ratnu bolnicu u Srebrenici, a 11. jula su me braća smjestila u kamion i dovezen sam u bazu UNPROFOR-a u Potočarima”, prisjetio se Selimović. Dan kasnije su pokušali da ih prebace do slobodne teritorije – Kladnja. U putu je bilo problema, zaustavljali su ih… “Vratili su nas u Tišću, nisu nam dali proći. Vratili su nas u Potočare, a nakon toga u ratnu bolnicu u Bratuncu. Tu smo bili sedam dana. Nakon toga dolazi Crveni križ. Odatle su nas prebacili u logor Batković. Putovali smo cijeli dan, zaustavljali su nas i maltretirali. Tu sam ostao 2,5 ili tri mjeseca. Razmijenjen sam 29. septembra”, ispričao je Selimović. Tek nakon razmjene saznao je za dešavanja na području Srebrenice i strahote koje su se dogodile. Na slobodnu teritoriju nije stigao njegov otac, trojica braće i mnogobrojni članovi familije. – Počinje potraga za nestalima – Od 1998. godine uključuje se u traženje nestalih na području Srebrenice. “Počeo sam tragati. Od 1995. do 1997. smo mislili da ima živih osoba. Međutim, kasnije sam kroz ovaj posao dolazio do saznanja i informacija da su svi pobijeni u deset ili 15 dana. Radeći ovaj posao, prvo sam pronašao i identifikovao brata Hajrudina, koji je rođen 1955. godine. Njega smo pronašli na površini Kameničkog brda, iznad Kravice”, izjavio je Selimović. Nakon toga pronalazi i posmrtne ostatke oca Bajre. “Pronašli smo ga u masovnoj grobnici Pilica. Bio je u Potočarima, stavljen na kamion, odveden u Dom kulture u Pilici gdje su strijeljani. Kasnije mi je pronađen bratić Elvir u Zelenom Jadru. Na ekshumaciji brata Hasana, rođenog 1952. sam bio i ja. To je masovna grobnica Kamenica 10. To je najveća sekundarna grobnica, preko 1.000 slučajeva. Bio sam tu, nisam znao da mi je tu brat, ali sam pretpostavljao da bi mogao biti tu”, ispričao je Selimović. Prošle godine je pronašao i najmlađeg brata Sabahudina, rođenog 1964. godine. “On će biti ukopan ove godine 11. jula. Njega smo pronašli na području Alihodžića, općina Vlasenica. Dugo je hodao po šumi nakon pada Srebrenice. Preživio je dvije, tri zasjede”, rekao je Selimović. Međutim, na kraju ipak nije uspio stići do slobodne teritorije. “Ono što moja kućna vrata zatvaraju, sve je otišlo. Neku utjehu nalazim u radu oko traženja nestalih, grobnica”, ispričao je Selimović. – Zna ubicu najbližih – Ukazao je i na problem s kojim se susreću posljednjih godina, a to je nedostatak informacija o potencijalnim grobnicama. “Grobnice se kriju, tražimo još oko 1.000 osoba. Da ljudi nađu svoj smiraj. Uvijek kažem da im je bolje da kažu sad, jer naći ćemo mi njih”, naglasio je Selimović. Kako je kazao, danas je teško, preteško… “Teško je, bio je neki elan dok nisam pronašao i ovog brata, a sada znam da ću zaokružiti taj krug. Poslije svake dženaze nekako je bilo lakše, ne znam da li se može reći da je lakše…Teško je saznanje da su ubijani kao životinje. Znam ubice u Bratuncu i čovjeka zaboli nerad ljudi koji ih trebaju procesuirati”, dodao je Selimović.

Treći dan uzastopno oboren rekord najtoplijeg dana na Zemlji Prosječna temperatura na Zemlji ostala je i u srijedu na rekordno visokom nivou, nakon što su prethodna dva dana dostignuti nezvanični rekordi. Prosječna globalna temperatura iznosila je 17,18 stepeni Celzijusa prema podacima Univerziteta u Maineu koji koristi alat “Climate Reanalyzer” koji mjeri stanje pomoću satelitskih podataka i računarskih simulacija. Temperatura u srijedu bila je jednaka temperaturi od 17,18 stepeni Celzijusa prethodnog dana. U ponedjeljak je oboren dotadašnji rekord s izmjerenih 17,01 stepeni. Naučnici su mjesecima upozoravali da će 2023. godina biti rekordna zbog klimatskih promjena uzrokovanih ljudskim djelovanjem, prije svega spaljivanjem fosilnih goriva poput uglja, prirodnog gasa i nafte. Stručnjaci su također zabilježili kako La Nina, prirodni fenomen hlađenja okeana, ustupa mjesto El Ninu, obrnutom procesu zagrijavanja vodenih površina. Sjeverni Atlantik je ove godine zabilježio rekordno visoke temperature. “Rekord poput ovoga je novi dokaz da nas globalno zagrijavanje vodi u topliju budućnost”, rekao je klimatski naučnik Chris Field s Univerziteta Stanford. Sean Birkle, tvorac “Climate Reanalyzera” s Univerziteta u Maineu, rekao je da su podaci nezvanični, ali da su korisna naznaka dešavanja u procesu zagrijavanja planete. Iako se nezvanični podaci o prosječnoj temperaturi Zemlje koriste tek od 1979. godine, stručnjaci smatraju da je srijeda bila najtopliji dan u posljednjih nekoliko stotina godina. Naučnici inače koriste podatke vezane uz duže vremenske periode – mjesece, godine i decenije – kako bi pratili zagrijavanje Zemlje, ali dnevni podaci pokazuju da klimatske promjene ulaze u neistraženo područje.

28. godišnjica genocida u Srebrenici: U Istanbulu postavljena umjetnička instalacija “Majčina marama” U okviru obilježavanja 28. godišnjice genocida u Srebrenici, u Istanubulu je u srijedu postavljena inspirativna umjetnička instalacija “Majčina marama”. Prigodnim programom u organizaciji istanbulske općine Bagcilar i uz podršku Turske agencije za saradnju i koordinaciju (TIKA) u ovoj istanbulskoj općini upriličen je prigodan program na kojem je odana počast žrtvama genocida u Srebrenici. U općini Bagcilar otvorena je i izložba fotografija “Marame sjećanja” i “Memento”, a programu su prisustvovali načelnik općine Abdullah Ozdemir, ambasador Bosne i Hercegovine u Turkiye Adis Alagić, zamjenik predsjednika TIKA-e Mahmut Cevik, konzulica Bosne i Hercegovine u Istanbulu Enisa Komar, direktor Memorijalnog centra Srebrenica Emir Suljagić, majke Srebrenice, zvanice i građani Istanbula. “Proklinjemo one koji su nanijeli veliku bol usred Evrope i osuđujemo one koji to opravdavaju. Potrebno je učiti iz ove velike patnje”, rekao je tokom obraćanja načelnik općine Bagcilar Abdullah Ozdemir. Govoreći o tome kako se Srebrenica nikad ne smije zaboraviti, Ozdemir je dodao: “Znamo dobro da su naše majke dale veliku borbu i ta borba je dala rezultata na najvećim europskim sudovima. Želimo kazati da smo bili i da ostajemo partneri u ovoj borbi kako bismo spriječili da se više nikad ne ponovi genocid kako u regiji, tako i u cijelom svijetu.” Umjetnička instalacija “Majčina marama” prvi put je postavljena prošle godine u Potočarima na obilježavanju godišnjice genocida.

U UKC Tuzla urađena kadaverična transplantacija  Ljekari Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla su izvršili eksplantaciju organa u Kantonalnoj bolnici Zenica. Kadaveričnom donacijom organa i uspješno obavljenom transplantacijom nastavljen je razvoj projekta transplantacije organa u JZU UKC Tuzla, ali i stvorena mogućnost da se transplantacijom organa spasi život i poboljša kvalitet života za pacijenate. Prema riječima prof. dr. med sc. Denijala Tulumovića, direktora Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla, brzom reakcijom cjelokupnog transplantacionog tima UKC Tuzla, zdravstvenog osoblja Kantonalne bolnice Zenica, kao i humanosti porodice donora, ali i velikom broju nemedicinskog kadra urađena je eksplantacija organa, nakon čega je uslijedila transplantacija dva bubrega koja je urađena u Univerzitetskom kliničkom centru Tuzla. Direktor Tulumović se ovom prilikom zahvalio na saradnji kolegama iz Kantonalne bolnice Zenica, ali i pripadnicima MUP-a TK, koji su službenom pratnjom doprinijeli brzom i sigurnom transportu organa što je u ovakvim slučajevima od izuzetnog značaja. Uz multidisciplinarni tim ljekara za eksplantaciju i transplantaciju i stručni timovi Poliklinike za transfuziologiju, Poliklinike za laboratorijsku dijagnostiku, Bolničke apoteke, Odjeljenja za nefrologiju, hemodijalizu i transplantaciju i Sektora za tehničke poslove dali su veliki doprinos u obavljanju ovih transplantacija.

U Nezuku će se obilježiti 28. godišnjica proboja 28. divizije Armije RBiH Udruženje “Preživjeli genocida 11. jula 1995. godine“ obilježit će 16. jula ove godine u Nezuku kod Sapne 28. godišnjicu proboja pripadnika 28. divizije Armije Republike Bosne i Hercegovine s ciljem njegovanja kulture sjećanja na žrtve genocida nad Bošnjacima u zaštićenoj zoni UN-a Srebrenici. “Oformirli smo udruženje kako bi obilježavali značajne datume, a 16. jul je za sve nas dan ponovnog rođenja, dan svjetlosti, dan slobode… Prošle godine smo postavili spomen-ploču u Nezuku, a ove godine ćemo otvoriti hair-česmu. Organizovat ćemo i prigodan kulturni program, a predavanje će održati Avdo Huseinović“, kaže Salih Mulalić, predsjednik Udruženja “Preživjeli genocida 11. jul 1995. godine“. Predsjednik Ratnih vojnih invalida Tuzlanskog kantona Fahrudin Hasanović prisjetio se, kao učesnik kolone, proboja 28. divizije Armije RBiH. Ističe kako su prisutni različiti narativi, ali historičari trebaju dati svoj konačan sud o podvigu pripadnika 28. divizije koji su na trasi dugoj 110 kilometara bili izloženi bjesomučnim granatiranjima i pucnjavi. “Imamo heroje našeg proboja koji su poginuli, poput komandanata Ejuba Golića ili Ibre Dudića, ali i heroje proboja koji su preživjeli i zbog svih njih moramo njegovati kulturu sjećanja i pamćenja“, kaže Fahrudin Hasanović. Avdo Huseinović posljednjih 15-ak godina, kao malo ko, podredio je život istraživanju genocida nad Bošnjacima u Srebrenici i Podrinju. “Tog 16. jula ću govoriti jezikom činjenica utvrđenih pravomoćnim sudskim presudama. Područje Srednjeg Podrinja je bilo izloženo najžešćoj agresiji tadašnje Vojske SR Jugoslavije, odnosno Srbije i Crne Gore. I druga područja su bila izložena agresiji vojske susjedne države, ali nigdje kao na području Srednjeg Podrinja. Postavlja se pitanje zbog čega je Srebrenica tako skupo platila cijenu? Moj odgovor je zbog vojničkih poraza koje je 28. divizija Armije R BiH nanosila srpskoj vojsci. Kroz historiju se ponavlja da se srpska vojska nakon vojničkih poraza sveti civilima. Vladaju i narativi kako je Vojska RS Srebrenicu zauzela sa neznatnim brojem vojske. To nije tačno jer je komisija Vlade RS 2004. godine u izvještaju navela kako je u julu 1995. godine na području Srebrenice bilo angažovano 25.000 vojnika. Akcija „Krivaja ’95“ je mjesecima planirana, a velikosrpska propaganda pokušava amnestirati određene komandante kao, primjerice, tadašnjeg pukovnika, danas generala Vinka Pandurevića. Koliko je on imao intervjua i koliko je puta ponovio da je tobože otvorio koridor za učesnike kolone. Kada je takav “humanista“ postavlja se pitanje zašto je u njegovoj zoni odgovornosti najviše grobnica, najviše ubijenih itd. Upravo o tim stvarima moramo govoriti“, kazao je Huseinović. Preživjeli iz kolone smrti i ove godine će učestvovati u “Maršu mira”, ali će se 16. jula ponovo vratiti na mjesto proboja i progovoriti o bolnim uspomenama koje nose sa sobom.