Admir Buljugić, scenarista i reditelj filma “Efekat leptira”: Veoma sam sretan, teško je u BiH snimiti igrani film
Admir Buljugić, scenarista i reditelj filma “Efekat leptira”: Veoma sam sretan, teško je u BiH snimiti igrani film Novi Buljugićev film prati trojicu prijatelja Dinu, Rikija i Benjamina, koji saznaju da Lela, žena njihovog preminulog prijatelja Mirze, odnedavno živi kod roditelja, jer nije mogla vraćati kredit za kuću. Nakon prošlosedmične sarajevske premijere, u gradovima širom Bosne i Hercegovine počela je kino distribucija filma “Efekat leptira”, bosanskohercegovačkog autora i scenariste Admira Buljugića, u produkciji kuće “Naš film”. U razgovoru za Anadolu Buljugić kaže kako je veoma sretan zbog svog novog ostvarenja, prvenstveno zbog činjenice što je u Bosni i Hercegovini teško snimiti igrani film. “Efekat leptira” je drugi Buljugićev igrani film koji stiže nakon pauze od devet godina. Publici se 2014. godine predstavio debitantskim ostvarenjem “Reket”, koji je prikazan na brojnim festivalima, a čak je nominiran za najbolji debitantski film u Los Angelesu. – Tema za društva u tranziciji – Novi Buljugićev film prati trojicu prijatelja Dinu, Rikija i Benjamina, koji saznaju da Lela, žena njihovog preminulog prijatelja Mirze, odnedavno živi kod roditelja, jer nije mogla vraćati kredit za kuću. Riki obavještava Dinu da su on i Benjamin odlučili da opljačkaju banku i da s opljačkanim novcem žele otkupiti kuću koju banka namjerava prodati putem javne licitacije. “Osjećam se sretno što sam završio još jedan igrani film. To je velika sreća, jer je teško snimiti igrani film u BiH, to svi znamo”, kaže Buljugić na početku razgovora. Veoma je zadovoljan premijerom i time kako je publika primila film. “Reakcije publike bile su dobre. Čak su me neke reakcije kod publike i iznenadile. Bio sam nervozan nekoliko sati prije premijere, ali kad se film završio, kad sam vidio lica i kad sam vidio da su zadovoljni, a to je ono prvo i to je bilo najvažnije. Drugačije je kad autor gleda film s ljudima iz produkcije, u montaži, tad je možda malo subjektivan, ali ovako čekaš da vidiš neko objektivno mišljenje i tad sam vidio da se ljudima iskreno sviđa film”, govori Buljugić, navodeći kako je teško opisati osjećaj kada autor prilaže film u svom gradu. Govoreći o samoj ideji za snimanje ovog filma, Buljugić ističe kako ga je uvijek inspirirala ovakva tematika, prepoznatljiva za društva u tranziciji. Scenario je u potpunosti fikcija, a Buljugić smatra da autor, scenarista treba pisati ono što najbolje zna i o čemu ima najviše informacija. – Film o lakomislenim ljudima – Inspiraciju za ovaj film našao je, kako nam objašnjava, u ljudima koji su lakomisleni, koji svoje argumente zasnivaju na poluinformacijama i nemaju kritičkog razmišljanja. Smatra kako je ova pojava ozbiljan izazov za današnje društvo. “U svakodnevnom razgovoru, slušaš nečiju raspravu i vidiš da je argument jedne strane zasnovan na poluinformaciji. Želio sam da snimim film o takvim ljudima. Koji idu na prvu, koji su lakomisleni, koji ne provjeravaju izvor, jer im se čini suviše kredibilan da bi se provjeravao. Nema kritičnog razmišljanja. Smatram da je to jako opasno, pogotovo u našem regionu, gdje smo svjedoci koliko se često manipuliše emocijama ljudi na nacionalnoj, na vjerskoj osnovi. Vidimo koliko ljudi često reaguju nepromišljeno. Zato sam vođen tom idejom, odlučio da o tome napišem scenario”, kaže Buljugić. Film ima kratku i jednostavnu poruku: “Ako vi uradite ono što su uradili glavni likovi ovoj priči, isto to bi se moglo desiti i vama.” Glavnu glumačku postavu u filmu čine provjerena glumačka imena Mirvad Kurić, Damir Mahmutović i Saša Oručević, dok se u ostalim ulogama pojavljuju Josip Pejaković, Mediha Musliović, Mirza Mušija, Faketa Salihbegović-Avdagić, Ivana Perkunić i drugi. “Imali smo dobru ekipu glumačku. Također, postojao je problem što je većina glumaca bila angažovana na nekim drugim projektima, pa smo broj dana snimanja morali spustiti na svega 16”, kaže Buljugić. – Distribucija u BiH, uskoro i u regiji – Film se trenutno prikazuje u kinima širom Bosne i Hercegovine, a Buljugić kaže kako je plan prijaviti ga na festivale, a nakon toga se očekuje i distribucija u zemljama regiona. “To su naši ideje i planovi pa ćemo vidjeti kako će se stvari odvijati”, kaže Buljugić. Govoreći i o izazovima s kojima se suočava bh. kinematograija, Buljugić otkriva kako je i sam kao autora tek nakon četvrtog apliciranja uspio dobiti sredstva Fondacije za kinematograiju za snimanje ovog filma. Na naše pitanje kako komentariše to da se u Bosni i Hercegovini dešava da autor tek u 50. godini dobije šansu da snimi svoj debitantski igrani film, Buljugić odgovara kako je to jako tužno. “Tužno, rastuži to čovjeka. Kako se čovjek može osjećati kada to čuje, da neko u 50. godini snima svoj prvi film. Teška je situacija u kinematografiji, ali pogledajte generalno kakva je cijela situacija u društvu, nije nimalo jednostavna”, odgovara Buljugić. Na samom kraju razgovora Buljugića smo pitali šta za njega predstavlja tačku vrhunca u poslu kojim se bavi, na što odgovara: “Kada sam na setu, tad sam najsretniji. Kad radite na setu s glumcima, s direktorom fotografije. To je taj momenat. Dakle, nije to ni premijera, ništa se s tim ne može porediti. Lijepo je i na premijeri, ali ipak to je taj momenat kada kreirate.”
