Author name: Mirsad Hadzic

Oko 300 biciklista krenulo iz Bihaća za Srebrenicu Pod motom “Da se nikada ne zaboravi i nikome ne ponovi“ danas je put Srebrenice krenulo oko tri stotine učesnika biciklističkog maratona Bihać-Srebrenica. “Idem 15. put taj, moto da ovo ne smije zaboraviti, da nam se ne ponovi i da odamo počast nevino ubijenim u Srebrenici, nema nijednog bicikliste koji ne pusti suzu kada dođemo na mezarje“, kaže Ahmet Alibabić iz Bihaća. Isti je motiv i ostalim učesnicima koji su došli iz drugih zemalja samo da bi bili dio ove , kako kažu, istinski tople ljudske karavane, među kojima je već 11 put i Mile Vukelić iz Gospića. “Uz pokojnog Branu Verišića sam čuo, i uključio i svake godine učestvujem. Ne možeš ostati ravnodušan, ta hladnoća tamo, neopisivo. Sa porodicama, kada vidim majke, ne možeš ostati ravnodušan i ne mogu zamisliti da to neko negira, kaže Mile Vukelić iz Gospića iz Hrvatske. Slično misle i drugi učesnici. “Zločin genocida, ne smijemo zaboraviti, žrtve ne smijemo zaboraviti ne, smijemo dozvoliti negiranje genocida odnosno sudski utvrđenih činjenica, ja posebno želim danas, majkama Srebrenice, odnosno preživjelima, reći da smo uz njih, uvijek i svugdje i da suosjećamo s njima, pogotovo ovih julskih dana“ kaže Senad Dorić iz Sarajeva. Među učesnicima svake je godine i Mustafa Ružnić, premijer Unsko-sanskog kantona. “Ovo je prilika da 19. put, kao biciklistički maraton prođemo kroz Bosnu i Hercegovinu, ali od samog početka, svi Krajišnici, pa i ovi danas okupljeni , planinari koji su jučer krenuli, danas biciklisti, sutra motoristi uz moto „da se ne ponovi“ nosimo poruku mira, ali i ono što Krajina pokaže, da smo najdržavotvorniji dio Bosne i Hercegovine i tu poruku podrške porodicama ali i poruku državotvornosti nosimo kroz BiH“, kaže Mustafa Ružnić, premijer USK i učesnik 19. biciklističkog maratona Bihać-Srebrenica. . I organizatori ističu da je susret sa bh. građanima na ruti dugoj 500 kilometara jedan od najznačajnijih momenata samog maratona. “Dakle, 19 put, ista ideja. Krećemo sa zapada, 500 kilometara, u dvije etape prolazimo kroz cijelu BiH dolazimo na Drinu na istok i stavljamo naglasak na Srebrenicu i genocid koji se tamo desio. I susrećemo mještane u Bosanskom Petrovcu , Ključu, Jajcu, Olovu, Kladnju, čuvamo sjećanje na njihovu žrtvu i nećemo dozvoliti da se ovo ponovi, kaže Ermin Lipović, predsjednik OO Biciklističkog maratona Bihać-Srebrenica. Iz Bihaća je put Srebrenice krenulo oko 300 biciklista iz BiH, Hrvatske, Slovenije, Njemačke, Švicarske i Amerike, a na putu će im se priključiti i brojni biciklisti iz drugih bh. gradova.   Izvor: Super TV/AA

Irfan Halilagić: Genocid nije okončan, posljednja faza je u toku Danas je iz Nezuka, mjesta koje je preživjelim žrtvama pada Srebrenice značilo spas, krenuo 19. po redu Marš mira. Učesnici Marša, među kojima će ove godine pješačiti i premijer Tuzlanskog kantona Irfan Halilagić, će u etapama pješačiti istočnom Bosnom od Nezuka, do Potočara i Srebrenice – obrnutim smjerom od onoga kojim su Srebreničani u julu 1995. godine bježali pokušavajući doći do slobodnog teritorija. I ove godine u Maršu će učestvovati više hiljada ljudi. U svom obraćanju prilikom ispraćaja učesnika premijer je istaknuo da je Marš mira pješački pohod, hodočašće koje okuplja i potiče na sjećanje na one koji su preživjeli ovaj pohod u suprotnom pravcu, Marš smrti, ali i nevinih žrtava genocida u Srebrenici. „Ovo je prilika da se sjetimo žrtava, kako to definicija kaže, genocida nad Bošnjacima u zaštićenoj zoni UN-a Srebrenica. Ja bih volio da ovaj puni naziv češće pominjemo. Mi smo ovdje da prođemo ovaj put, da vidimo šta su prošli oni koji su preživjeli marš smrti i da sigurno dođemo u Potočare. Ali isto tako ovdje smo i da stalno podsjećamo da se genocid nije okončao. Njegova posljednja faza je u toku. To je faza relativiziranja, negiranja i poništavanja, pa čak i psovanja genocida od onih koji su izabrani dužnosnici u Bosni i Hercegovini. Želim da vjerujem da ćemo Marš mira započeti sa mišlju da je to naš odgovor upravo na tu posljednju fazu. Da će svaki korak kojeg mi pređemo biti udarac negiranju genocida i da ćemo, bez obzira koliko taj put bio težak, bolan i trnovit, istrajati. Mi ćemo istrajati na putu Marša mira i traženja pravde“, kazao je premijer Halilagić i svim učesnicima poželio da uspješno okončaju ovaj pohod i da dođu u Memorijalni centar u Potočare. Marš mira cijeloj Europi i svijetu šalje univerzalnu poruku suživota i pomirenja. U naredna 3 dana, u tri etape duge oko 25-30 kilometara učesnici marša preći će nešto više od 100 kilometara trase koja je za mnoge Srebreničane prije 28 godina značila život i spas. To je izvorna trasa kuda su 1995. godine Podrinjci pokušavali pobjeći iz pakla Srebrenice. Koračanje putem spasa predstavlja izuzetno zahtjevnu fizičku aktivnost, a također je i emocionalno iscrpljujuća, ako se uzme u obzir da svi učesnici prolaze lokalitetima na kojima su vršene masovne egzekucije Bošnjaka, obilazeći i mjesta masovnih grobnica. Međutim, učesnici su saglasni u tome da je pridruživanje Maršu mira nešto najmanje što mogu učiniti na putu promicanja istine o Srebrenici u kojoj je 1995. godine počinjen genocid.

Iz Nezuka krenuo “Marš mira”: Hiljade ljudi odaju počast žrtvama genocida u Srebrenici Preživjeli Srebreničani bili su na čelu kolone “Marša mira”, koja je jutros krenula iz Nezuka, kod Sapne, put Potočara kako bi odali počast hiljadama ubijenih u genocidu u Srebrenici u ljeto 1995. godine. Više od 3.000 ljudi krenulo je iz Nezuka prema Potočarima, a u naredna tri dana kretat će se trasom kojom su Srebreničani u ljeto 1995. godine pokušavali doći do slobodne teritorije – Tuzla ili Kladanj. U Potočare bi trebali stići 10. jula, a dan kasnije prisustvovati kolektivnoj dženazi u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari na kojoj će ove godine biti ukopani posmrtni ostaci još 30 žrtava genocida. “​​​​​​​Marš mira” koji se ove godine organizuje 19. put u okviru obilježavanja 28. godišnjice genocida nad Bošnjacima “Sigurne zone Ujedinjenih nacija” Srebrenica, za preživjele Srebreničane predstavlja neku vrstu liječenja trauma ali i obavezu da svoja iskustva i priče ispričaju i prenesu mlađim generacijama. Među onima koji će narednih dana preći trasu od oko stotinu kilometara je i 17-godišnji Neval Kauković iz Bužima. “U ‘Maršu mira’ učestvovao sam i prošle godine, ovo je druga godina. Prošle godine, najemotivnije mi je bilo kada sam ulazio u Potočare, kada sam vidio majke koje plaču za svojom djecom. A fizički mi nije bilo naporno. Učestvujem jer želim da doprinesem tome da se dešavanja iz ’95. ne zaborave. Možemo oprostiti, ali zaboraviti nikada nećemo”, poručio je Neval. Smatra da bi više mladih trebalo da učestvuje u “Maršu mira”. “Definitivno bi mladi trebali da učestvuju u ovome jer na njima svijet ostaje. ne trebaju da zaborave šta se desilo”, dodao je Neval. U “Maršu mira” učestvuje i grupa iz Tešnja. Među njima je i Enes Roša. “Četvrti put učestvujem u ‘Maršu mira’. Teško je odustati kada jednom prođeš tim putem. Vidiš i čuješ priče preživjelih i to te drži cijelu godinu. To je nešto neopisivo. Na putu do Potočara imamo priliku da vidimo i sve grobnice. Meni je generalno najteži taj polazak kada se okupe sve te majke”, izjavio je Roša za Anadolu. Enver Migalo učestvuje u “Maršu mira“ već 19 godina. “Dolazim iz Travnika. Ovo mi je 19. put da učestvujem u ‘Maršu mira’. Prvi put sam učestvovao 2005. Na ovaj način dajem podršku ovom narodu. Prvi put smo svi masovno plakali. Svaki put je mnogo emocija, ne mogu se opisati, tu je suosjećanje sa porodicama, sa djecom koja su ostala bez roditelja”, poručio je Migalo. Elvir Duraković će u “Maršu mira” učestvovati sa 12-godišnjom kćerkom Merisom. “Njoj je drugi put, malo je teško, ali izdržat ćemo. Ja učestvujem godinama. Ja sam iz Srebrenice i sa sedam godina sam 1995. godine prešao sa majkom. Ubijeni su mi otac i amidža”, ispričao je Duraković. Merisa je kazala da je prvi put učestvovala kada je imala sedam godina. “Idem sa ocem. Nije toliko teško pješačiti. Na ovaj način želim odati počast svim žrtvama genocida u Srebrenici”, izjavila je Merisa. “Marš mira” je memorijalna manifestacija koja se održava svake godine, u julu, u povodu obilježavanja godišnjice genocida nad Bošnjacima “Sigurne zone Ujedinjenih nacija” u Srebrenici iz jula 1995. godine. “Marš mira” ima za cilj i izgradnju, unapređenje i njegovanje kulture sjećanja na genocid nad Bošnjacima u Srebrenici te onemogućavanje negiranja, poricanja i relativiziranja zločina genocida. ​​​​​”Marš mira” traje tri dana i učesnici pješače na stazi dugoj oko stotinu kilometara od Nezuka do Potočara. Ovom stazom u suprotnom smjeru, od Potočara do Nezuka, su se u julu 1995. godine izvlačili i probijali Bošnjaci prilikom okupacije i zauzimanja “Sigurne zone Ujedinjenih nacija” Srebrenica od strane srpskih vojnih i policijskih formacija. Učesnici “Marša mira” dnevno pješače oko 30 kilometara i na određenim mjestima staza je izuzetno naporna, nepristupačna i zahtjeva solidnu fizičku spremnost učesnika. Kolonu “Marša mira” svake godine predvode veterani koji su uspjeli preživjeti put smrti i genocid iz jula 1995. godine. Učesnici “Marša mira” nakon dolaska u Potočare imaju priliku i mogućnost da 11. jula prisustvuju komemoraciji, dženazi i ukopu identificiranih žrtava genocida, pronađenih u nekoj od masovnih grobnica na lokalitetima kojima su i sami prolazili u toku pješačenja. U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari do sada je ukopana 6.721 žrtva genocida počinjenog nad Bošnjacima 1995. godine, dok je na drugim lokacijama ukopano još 237 žrtava, u skladu sa željama njihovih porodica. I dalje se traga za oko hiljadu ubijenih. Pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), pod komandom tadašnjeg predsjednika RS-a Radovana Karadžića i glavnog komandanta VRS-a Ratka Mladića, tokom genocida u Srebrenici i okolini u julu 1995. godine ubili su više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka. Zločin u Srebrenici, najveći na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata, okarakterisan je kao genocid pred domaćim i međunarodnim sudovima. Radovan Karadžić pravomoćno je osuđen pred Mehanizam za međunarodne krivične sudove (MMKS), nasljednikom Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Hagu na kaznu doživotnog zatvora za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja tokom rata u BiH. Ratko Mladić također je proglašen krivim za genocid i osuđen na doživotnu kaznu zatvora pred istim sudom u Hagu. Za zločine na području Srebrenice osuđeno je najmanje 47 osoba na više od 700 godina zatvora.

Ljeto na jugu: Mostarci rashlađenje tražili u Neretvi kod Starog mosta Oni najhrabriji su i skakali sa mosta i sa obližnjih stijena. Toplo i stabilno vrijeme izmamilo je danas Mostarce na obalu Neretve kod simbola grada Starog mosta, a oni najhrabriji su i skakali sa mosta i sa obližnjih stijena. U Bosni i Hercegovini danas je preovladavalo umjereno do pretežno oblačno i nestabilno vrijeme. U popodnevnim satima u više gradova je došlo do lokalnih pljuskova praćenih grmljavinom, ali najviše sunčanog vremena i bez padavina bilo je u Mostaru i na jugu BiH. Najviša dnevna temperatura zraka na jugu zemlje bila je do 35 stepeni Celzijusa, objavio je Federalni hidrometeorološki zavod (FHMZ) Bosne i Hercegovine. Tokom vikenda, kao i sledeće sedmice u Bosni i Hercegovini se očekuju stabilne vremenske prilike, kao i porast temperature.   Izvor: Super TV/AA

Život posvetio traženju nestalih: Sadik Selimović će 11. jula ukopati i trećeg brata Sadik Selimović (61) uči Fatihu uz mezare oca i dvojice braće u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari. Pored njih će ove godine ukopati i trećeg brata. Istražitelju Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine, u genocidu počinjenom na području Srebrenice u ljeto 1995. godine, ubijeni su otac Bajro i tri brata – Hajrudin, Hasan i Sabahudin kao i mnogobrojni članovi uže i šire familije. Posmrtne ostatke brata Sabahudina je pronašao prošle godine na području Vlasenice. Od kraja rata do danas radi na traženju nestalih žrtava genocida u Srebrenici, ali i u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine. “U aprilu 1992. godine sam otišao sa suprugom i dvoje djece u Brčko. Upozoren sam da bih trebao da se sklonim. Trebali smo da nastavimo putovanje za Gunju u Hrvatskoj”, rekao je Selimović, iz bratunačkog mjesta Zalužje. – Preživio ranjavanje u julu – Međutim, zbog dešavanja u tom periodu, u Srebrenicu se vratio pješke iz Tuzle u koju je otišao nakon Brčkog. “U Srebrenici sam bio do 1995. godine. Devetog jula 1995. sam ranjen, dovezen u Ratnu bolnicu u Srebrenici, a 11. jula su me braća smjestila u kamion i dovezen sam u bazu UNPROFOR-a u Potočarima”, prisjetio se Selimović. Dan kasnije su pokušali da ih prebace do slobodne teritorije – Kladnja. U putu je bilo problema, zaustavljali su ih… “Vratili su nas u Tišću, nisu nam dali proći. Vratili su nas u Potočare, a nakon toga u ratnu bolnicu u Bratuncu. Tu smo bili sedam dana. Nakon toga dolazi Crveni križ. Odatle su nas prebacili u logor Batković. Putovali smo cijeli dan, zaustavljali su nas i maltretirali. Tu sam ostao 2,5 ili tri mjeseca. Razmijenjen sam 29. septembra”, ispričao je Selimović. Tek nakon razmjene saznao je za dešavanja na području Srebrenice i strahote koje su se dogodile. Na slobodnu teritoriju nije stigao njegov otac, trojica braće i mnogobrojni članovi familije. – Počinje potraga za nestalima – Od 1998. godine uključuje se u traženje nestalih na području Srebrenice. “Počeo sam tragati. Od 1995. do 1997. smo mislili da ima živih osoba. Međutim, kasnije sam kroz ovaj posao dolazio do saznanja i informacija da su svi pobijeni u deset ili 15 dana. Radeći ovaj posao, prvo sam pronašao i identifikovao brata Hajrudina, koji je rođen 1955. godine. Njega smo pronašli na površini Kameničkog brda, iznad Kravice”, izjavio je Selimović. Nakon toga pronalazi i posmrtne ostatke oca Bajre. “Pronašli smo ga u masovnoj grobnici Pilica. Bio je u Potočarima, stavljen na kamion, odveden u Dom kulture u Pilici gdje su strijeljani. Kasnije mi je pronađen bratić Elvir u Zelenom Jadru. Na ekshumaciji brata Hasana, rođenog 1952. sam bio i ja. To je masovna grobnica Kamenica 10. To je najveća sekundarna grobnica, preko 1.000 slučajeva. Bio sam tu, nisam znao da mi je tu brat, ali sam pretpostavljao da bi mogao biti tu”, ispričao je Selimović. Prošle godine je pronašao i najmlađeg brata Sabahudina, rođenog 1964. godine. “On će biti ukopan ove godine 11. jula. Njega smo pronašli na području Alihodžića, općina Vlasenica. Dugo je hodao po šumi nakon pada Srebrenice. Preživio je dvije, tri zasjede”, rekao je Selimović. Međutim, na kraju ipak nije uspio stići do slobodne teritorije. “Ono što moja kućna vrata zatvaraju, sve je otišlo. Neku utjehu nalazim u radu oko traženja nestalih, grobnica”, ispričao je Selimović. – Zna ubicu najbližih – Ukazao je i na problem s kojim se susreću posljednjih godina, a to je nedostatak informacija o potencijalnim grobnicama. “Grobnice se kriju, tražimo još oko 1.000 osoba. Da ljudi nađu svoj smiraj. Uvijek kažem da im je bolje da kažu sad, jer naći ćemo mi njih”, naglasio je Selimović. Kako je kazao, danas je teško, preteško… “Teško je, bio je neki elan dok nisam pronašao i ovog brata, a sada znam da ću zaokružiti taj krug. Poslije svake dženaze nekako je bilo lakše, ne znam da li se može reći da je lakše…Teško je saznanje da su ubijani kao životinje. Znam ubice u Bratuncu i čovjeka zaboli nerad ljudi koji ih trebaju procesuirati”, dodao je Selimović.

Treći dan uzastopno oboren rekord najtoplijeg dana na Zemlji Prosječna temperatura na Zemlji ostala je i u srijedu na rekordno visokom nivou, nakon što su prethodna dva dana dostignuti nezvanični rekordi. Prosječna globalna temperatura iznosila je 17,18 stepeni Celzijusa prema podacima Univerziteta u Maineu koji koristi alat “Climate Reanalyzer” koji mjeri stanje pomoću satelitskih podataka i računarskih simulacija. Temperatura u srijedu bila je jednaka temperaturi od 17,18 stepeni Celzijusa prethodnog dana. U ponedjeljak je oboren dotadašnji rekord s izmjerenih 17,01 stepeni. Naučnici su mjesecima upozoravali da će 2023. godina biti rekordna zbog klimatskih promjena uzrokovanih ljudskim djelovanjem, prije svega spaljivanjem fosilnih goriva poput uglja, prirodnog gasa i nafte. Stručnjaci su također zabilježili kako La Nina, prirodni fenomen hlađenja okeana, ustupa mjesto El Ninu, obrnutom procesu zagrijavanja vodenih površina. Sjeverni Atlantik je ove godine zabilježio rekordno visoke temperature. “Rekord poput ovoga je novi dokaz da nas globalno zagrijavanje vodi u topliju budućnost”, rekao je klimatski naučnik Chris Field s Univerziteta Stanford. Sean Birkle, tvorac “Climate Reanalyzera” s Univerziteta u Maineu, rekao je da su podaci nezvanični, ali da su korisna naznaka dešavanja u procesu zagrijavanja planete. Iako se nezvanični podaci o prosječnoj temperaturi Zemlje koriste tek od 1979. godine, stručnjaci smatraju da je srijeda bila najtopliji dan u posljednjih nekoliko stotina godina. Naučnici inače koriste podatke vezane uz duže vremenske periode – mjesece, godine i decenije – kako bi pratili zagrijavanje Zemlje, ali dnevni podaci pokazuju da klimatske promjene ulaze u neistraženo područje.

28. godišnjica genocida u Srebrenici: U Istanbulu postavljena umjetnička instalacija “Majčina marama” U okviru obilježavanja 28. godišnjice genocida u Srebrenici, u Istanubulu je u srijedu postavljena inspirativna umjetnička instalacija “Majčina marama”. Prigodnim programom u organizaciji istanbulske općine Bagcilar i uz podršku Turske agencije za saradnju i koordinaciju (TIKA) u ovoj istanbulskoj općini upriličen je prigodan program na kojem je odana počast žrtvama genocida u Srebrenici. U općini Bagcilar otvorena je i izložba fotografija “Marame sjećanja” i “Memento”, a programu su prisustvovali načelnik općine Abdullah Ozdemir, ambasador Bosne i Hercegovine u Turkiye Adis Alagić, zamjenik predsjednika TIKA-e Mahmut Cevik, konzulica Bosne i Hercegovine u Istanbulu Enisa Komar, direktor Memorijalnog centra Srebrenica Emir Suljagić, majke Srebrenice, zvanice i građani Istanbula. “Proklinjemo one koji su nanijeli veliku bol usred Evrope i osuđujemo one koji to opravdavaju. Potrebno je učiti iz ove velike patnje”, rekao je tokom obraćanja načelnik općine Bagcilar Abdullah Ozdemir. Govoreći o tome kako se Srebrenica nikad ne smije zaboraviti, Ozdemir je dodao: “Znamo dobro da su naše majke dale veliku borbu i ta borba je dala rezultata na najvećim europskim sudovima. Želimo kazati da smo bili i da ostajemo partneri u ovoj borbi kako bismo spriječili da se više nikad ne ponovi genocid kako u regiji, tako i u cijelom svijetu.” Umjetnička instalacija “Majčina marama” prvi put je postavljena prošle godine u Potočarima na obilježavanju godišnjice genocida.