Author name: Mirsad Hadzic

Tuzla: Oglašavanjem sirena odajemo poštovanje žrtvama genocida u Srebrenici Danas u 12,00 sati na području grada Tuzle, će se oglasiti sirene povodom obilježavanja 28. godišnjice genocida nad Bošnjacima u Srebrenici. Sirena se oglašava jednoličnim tonom u trajanju od 60 sekundi. Pozivaju se građani da tokom oglašavanja sirena zastanu ukoliko su u pokretu, zaustave vozilo i izađu ukoliko su na cesti, te na taj način odaju počast žrtvama genocida.  

U Novom Pazaru 11. juli Dan sećanja na žrtve genocida u Srebrenici U Novom Pazaru, najvećem gradu regije Sandžak u Republici Srbiji 11. jul obeležava se kao Dan sećanja na žrtve genocida počinjenog nad Bošnjacima u Srebrenici. Svake godine 11. jula u tom gradu sprovode se odredbe koje važe tokom dana žalosti. Zastave na zgradama Gradske uprave i javnim ustanovama od sinoć u ponoć spuštene su na pola koplja, u ugostiteljskim objektima od jutros je tiho i bez muzike. Vlasnici kafeterija na Gradskom šetalištu u Novom Pazaru dogovorili su da ovog 11. jula vlada potpuna tišina, da u objektima ne bude čak ni duhovne i klasične muzike koju je dozvoljeno tiho emitovati tokom dana žalosti. Odluku o proglašenju 11. jula Danom sećanja na žrtve genocida u Srebrenici usvojila je Skupština Novog Pazara pre osam godina. Odlukom koju su usvojili odbornici lokalnog parlamenta osuđuje se genocid i svako poricanje genocida, ali se osuđuju i svi drugi zločini počinjeni tokom ratova devedesetih godina. Skupštinskom odlukom zabranjeno je organizovanje javnih skupova, osim onih koji se održavaju povodom obeležavanja 28. godišnjice genocida nad Bošnjacima u Srebrenici. Bošnjačko nacionalno vijeće u Republici Srbiji takođe je 10. jula 2005. godine donelo odluku o proglašenju 11. jula za nacionalni dan Bošnjaka u Sandžaku. Oni su 11. jul proglasili Danom sećanja na sve bošnjačke civilne žrtve od 1912. godine, pa do genocida u Srebrenici počinjenog 1995. godine. Iz Novog Pazara organizovanim prevozom put Srebrenice krenuli su mnogi građani kako bi proučili dovu i klanjali dženazu-namaz za 30 žrtava genocida koje će biti ukopane danas na mezarju Memorijalnog centra u Potočarima. Dženazi će prisustvovati i delegacije opština i gradova regije Sandžak. Mnogi građani Novog Pazara koji nisu smogli snage da prisustvuju dženazi u Potočarima proučiće dove i položiti cveće na platou “Hatidža Mehmedović” koji je u tom gradu sagrađen pre pet godina.

Dan žalosti 11. jula u Brčkom Gradonačelnik Brčko distrikta BiH Zijad Nišić donio je odluku o proglašenju 11. jula 2023. godine Danom žalosti na području Brčko distrikta BiH. Dan žalosti obilježava se obaveznim isticanjem zastave BiH na pola koplja, odnosno jarbola na zgradama Vlade i institucija Brčko distrikta BiH. Medijske kuće na teritoriji Brčko distrikta BiH i organizatori kulturno-umjetničkih i sportskih manifestacija na teritoriji Brčko distrikta BiH dužni su prilagoditi svoje programske sadržaje Danu žalosti.

Ubijen u genocidu zajedno s ocem: Semir Đozić u trenutku smrti imao 17 godina Bio je dječak željan svega, počeo je priču Hidajet Đozić, koji će sutra u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari ukopati brata Semira. Imao je samo 17 godina kada je ubijen, a njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani 2002. godine, javlja Anadolu. “Imao je 17 godina. Krenuo je s ocem preko šume, kada smo i svi krenuli. Međutim, razišli su se negdje u putu. Otac je bio došao do Udrča, međutim, neko mu je rekao da mu je vidio sina nazad, da nije uspio preći Jadar pa se vratio da ga traži. Međutim, nije ga našao i otac je tu zarobljen. Brata su pronašli 2002. godine u Kamenici. Tijelo nije kompletno”, ispričao je Hidajet. Čekali su da pronađu još posmrtnih ostataka, međutim, do danas nije pronađeno ništa. Odlučili su da ukopaju njegove posmrtne ostatke da ima mezar i da imaju gdje doći da prouče Fatihu. “Bio je dječak od 17 godina. Nije nosio pušku, nikome ništa loše nije učinio. Kada je počeo rat imao je 13 godina. Ostao je željan svega. Čokolade, patika, lopte… Sve ono što treba jednom dječaku. Teško je, srce da pukne. Oca sam takođe ukopao ovdje. Posmrtni ostaci su pronađeni u Kamenici i u Zelenom Jadru”, ispričao je Hidajet. U mezarju Memorijalnog centra u Potočarima ove godine bit će ukopani posmrtni ostaci 30 žrtava genocida počinjenog u julu 1995. godine nad stanovnicima “zaštićene zone UN-a” u Srebrenici. Među žrtvama koje će biti ukopane ove godine, bit će još tri maloljetnika. Najmlađa žrtva koja će biti ukopana ove godine je dječak Elvir Salčinović, koji je imao 15 godina kada je ubijen. Ubijen je na području Baljkovice, a njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani iz masovne grobnice Liplje kod Zvornika 2001. godine. Iako je identifikovan još 2011. godine, njegova porodica sve do ove godine nije smogla snage da ukopa Elvira. On će konačan smiraj naći uz svoga oca Turabiju i brata Almira, koji su u Potočarima ukopani 2003. odnosno 2011. godine. Bit će ukopana i dva 16-godišnjaka, Mustafa Mekanić i Esed Klempić. Njihovi posmrtni ostaci su ekshumirani tokom 2001. godine na različitim lokacijama, na području Glogove i Kamenice. I oni su identifikovani u ranijim godinama – 2008, odnosno 2013, međutim tek ove godine porodice su dale saglasnost za ukop. Nezir Muminović je najstarija žrtva genocida u Srebrenici koja će biti ukopana ove godine. Imao je 65 godina u trenutku kada je ubijen, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su na području Kamenice 2007. godine. Ove godine će biti ukopani i otac i sin – Vejsil i Hasib Mujanović. Svake godine, nakon kolektivne dženaze žrtava genocida u Srebrenici 1995, u Potočarima uslijede i reeskhumacije ranije ukopanih žrtava radi pridodavanja naknadno pronađenih posmrtnih ostataka. Ove godine će se otvoriti 71 mezar. U prostorijama Podrinje identifikacionog projekta se nalazi još oko 400 posmrtnih ostataka koji također čekaju na proces reekshumacije i reasocijacije.

Efendić na sesiji “Kruga 99”: Potrebna konsolidacija bosanske političke scene U Bosni i Hercegovini potrebna je konsolidacija bosanske političke scene, rekao je Semir Efendić, predsjednik Stranke za BiH. On je u nedjelju bio uvodničar na redovnoj sesiji “Kruga 99” na temu: Na državni udar – državotvorni odgovor! Semir Efendić rekao je da su snage koje su izvršile agresiju na BiH svoj posao nastavile u svim godinama nakon agresije. On je naveo da djelovanje institucija entiteta Republika Srpska donošenjem odluka kojim se negira nadležnost Ustavnog suda BiH, sprečava objavljivanje odluka visokog predstavnika u BiH nesumnjivo predstavljaju državni udar, za koji se može reći da nije akutan, nego je hroničan. “Sve institucije u BiH koje bi trebalo da reaguju na ovu situaciju su parlizovane i ništa ne čine niti mogu učiniti”, rekao je on navodeći da ova situacija prijeti bezbjednosti u ovoj zemlji ukoliko se ne zaustavi. Naglasio je da napad na Ustav uvijek rezultira poremećajem sigurnosne situacije, a da je do paralize institucija došlo zbog pogrešnog načina vođenja reformi u BiH gdje ogromnu ulogu igra međunarodna zajednica. Pojasnio je da u BiH postoji “srpska politika” čiji je interes odvajanje RS-a od BiH, koja čini sve da oslabi BiH, a da entitet učini što više državom. Osim toga, rekao je on postoji i “hrvatska politika” iza koje stoji nevladina organizacija Hrvatski narodni sabor koji djeluje na temeljima Herceg-Bosne koja je presuđena u Haškom tribunalu kao udruženi zločinački poduhvat, a te dvije politike u potpunosti su ovladale sistemom institucija BiH. “Ovladale su zato što je dozvoljeno jedno neustavno, nezakonito pravilo ili praksa uvođenja takozvanog pariteta u BiH”, rekao je on i dodao da su zbog toga u institucijama postoje dvije trećine protiv države BiH. Istakao je da kada je u pitanju odbrana, Oružane snage su struktuirane su da mogu učiniti ništa ili vrlo malo. Dodao je da sve ključne policijske agencije u BiH vode antibosanske politike, a da je pravosuđe BiH pod uticajem politike i zato ne reaguje. “Sistem poreza, poreske politike, novac građana ove zemlje, imali ste nedavno slučaj da je Vijeće ministara na čelo Uprave za indirektno oporezivanje BiH postavio kadar Milorada Dodika. To je tako neozbiljno i naivno u djelovanju nekog ko se zalaže za BiH u vremenu kada Milorad Dodik tako otvoreno ruši ovu državu”, kazao je on. On smatra da je zbog pariteta “koji je nezakonito uveden u većinu institucija da više od 50 do 60 posto građana BiH koji su patriote finansiraju svoje neprijatelje”. Dodao je da se paritet u upravljanju državnim sistemom mora prekinuti i to mora uraditi bosanska politika, mora se raditi na jačanju odbrambene moći jer je to jedino što će spriječiti buduće nemire u BiH. “Ne postoji nikakva međunarodna garancija mira, to svi koji nisu naivni dobro znaju”, dodao je on.

Nakon 28 godina: Jecaji u hali bivše Fabrike akumulatora, porodice se opraštaju od najmilijih  Halom bivše Fabrike akumulatora u Potočarima odzvanjaju jecaji porodica koje su čekale 28 godina da ukopaju posmrtne ostatke najmilijih ubijenih u genocidu u ljeto 1995. godine u Srebrenici. Sinovi se opraštaju od očeva, braća od braće, majke i sestre od sinova, muževa i braće…Vratili su se nakon 28 godina na isto mjesto sa kojeg su odvedeni u smrt ili sa kojeg su odlučili da krenu preko šume nadajući se da će stići do slobodne teritorije – Tuzle ili Kladnja i na taj način se spasiti. Nedžad Mehinović dočekao je danas u Potočarima posmrtne ostatke oca Idriza. “Ubijen je 1995. godine, posmrtne ostatke smo pronašli prošle godine u Kalinoviku kod Sarajeva. Tijelo je malte ne kompletno, veliki broj kostiju je pronađen. Osjećam se kao da se sve danas dešava. Hvala Bogu da smo ga pronašli pa da kosti nađu smiraj, da imamo gdje doći i proučiti Fatihu”, kaže Nedžad. U genocidu ubijen mu je i djed, dajdža, tetkovi i mnogo članova uže i šire familije. Nezir Muminović je najstarija žrtva koja će biti ukopana ove godine na kolektivnoj dženazi u mezarju Memorijalnog centra u Potočarima. U trenutku smrti imao je 65 godina. Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su još 2007. godine na području Kamenice. Kraj njegovog tabuta u hali bivše Fabrike akumulatora bio je sin Safet. “Ovo mi je otac. Padom Srebrenice ostao je u Potočarima. Tu je odvojen od moje majke. Od tada do 2010. godine o njemu nismo znači ništa. Tada su njegovi posmrtni ostaci pronađeni u dvije masovne grobnice”, izjavio je Safet. Odlučili su da ukopaju onoliko koliko ima posmrtnih ostataka, dok im je mati živa. “Od 2010. godine više ništa nije pronađeno. Nemam više šta da čekam”, poručio je Safet. Bekir Musić je jedna od žrtava koje će biti ukopane ove godine na kolektivnoj dženazi u Potočarima. Kraj njegovog tabuta bila je Irma Burić. “Ove godine ćemo ukopati dva člana porodice. Jedan od njih je bivši muž moje tetke, a drugi je dajdža od moje majke. Kada su ubijeni ja nisam bila ni rođena, međutim, koliko su mi pričali da su bili dobri ljudi, isto kao da ih i poznajem”, izjavila je Irma. U mezarju Memorijalnog centra u Potočarima ove godine bit će ukopani posmrtni ostaci 30 žrtava genocida počinjenog u julu 1995. godine nad stanovnicima “zaštićene zone UN-a” u Srebrenici. Među žrtvama koje će biti ukopane ove godine, bit će i četiri maloljetnika. Najmlađa žrtva koja će biti ukopana ove godine je dječak Elvir Salčinović, koji je imao 15 godina kada je ubijen. Ubijen je na području Baljkovice, a njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani iz masovne grobnice Liplje kod Zvornika 2001. godine. Iako je identifikovan još 2011. godine, njegova porodica sve do ove godine nije smogla snage da ukopa Elvira. On će konačan smiraj naći uz svoga oca Turabiju i brata Almira, koji su u Potočarima ukopani 2003. odnosno 2011. godine. Bit će ukopana i dva 16-godišnjaka, Mustafa Mekanić i Esed Klempić. Njihovi posmrtni ostaci su ekshumirani tokom 2001. godine na različitim lokacijama, na području Glogove i Kamenice. I oni su identifikovani u ranijim godinama – 2008, odnosno 2013, međutim tek smo sada dobili saglasnost za njihov ukop. Još jedan maloljetnik će naći konačan smiraj, a radi se o Semiru Đoziću. Imao je 17 godina kada je ubijen, a njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani 2002. godine. Ove godine će biti ukopani i otac i sin – Vejsil i Hasib Mujanović. Svake godine, nakon kolektivne dženaze žrtava genocida u Srebrenici 1995, u Potočarima uslijede i reeskhumacije ranije ukopanih žrtava radi pridodavanja naknadno pronađenih posmrtnih ostataka. Ove godine će se otvoriti 71 mezar. U prostorijama Podrinje identifikacionog projekta se nalazi još oko 400 posmrtnih ostataka koji također čekaju na proces reekshumacije i reasocijacije.

Tužna povorka sa tabutima 30 žrtava genocida stigla u Potočare Tužna povorka sa 30 tabuta u kojima se nalaze posmrtni ostaci žrtava genocida počinjenog u ljeto 1995. godine na području Srebrenice stigla je u Potočare. Nakon prolaska kroz Potočare kolona je prošla kroz grad, zaustavila se kod džamije u centru Srebrenice, a nakon toga vratila se do bivše Fabrike akumulatora. Posmrtni ostaci žrtava genocida u Srebrenici, položenih na 30 tabuta, suzama i molitvama ispraćeni su jutros iz Visokog na put do svog posljednjeg počivališta – Memorijalnog centra u Potočarima, gdje će 11. jula biti klanjana kolektivna dženaza i obavljen ukop. Majke, braća, sestre, očevi, ali i mnogobrojna rodbina i prijatelji stigli su ispred bivše Fabrike akumulatora u kompleksu Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari kako bi se oprostili od ubijenih članova porodica koji su ubijeni prije 28 godina. Oni će u tišini, kao i prethodnih godina, formirali dva reda od kamiona s posmrtnim ostacima srebreničkih žrtava pa do ulaza u prostor nekadašnje fabrike kako bi na rukama prenijeli tabute. Tabuti s posmrtnim ostacima žrtava, koji su ubijeni u julu 1995. godine, bit će izneseni sutra, 10. jula, u Musalu mezarja Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari. Među 30 osoba koje će ove godine biti ukopane na kolektivnoj dženazi 11. jula nalaze se četiri maloljetnika. Najmlađa žrtva koja će biti ukopana ove godine jeste Elvir Salčinović, dječak koji je imao 15 godina kada je ubijen. Ubijen je na području Baljkovice, a njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani iz masovne grobnice Liplje kod Zvornika 2001. godine. Identifikovan je 2011. godine. Konačan smiraj naći će uz svoga oca Turabiju i brata Almira, koji su u Potočarima ukopani 2003. odnosno 2011. godine. Najstarija žrtva koja će biti ukopana jeste Nezir Muminović, koji je u momentu kada je ubijen imao 65 godina. Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su još 2007. godine na području Kamenice. U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari do sada je ukopana 6.721 žrtva genocida koji je tadašnja Vojska Republike Srpske pod komandom osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića počinila nad Bošnjacima 1995. godine u Srebrenici. Još uvijek se traga za oko 1.000 žrtava genocida.

Učesnici “Marša mira” prelaze Udrč: Dolazimo zbog onih kojih nema Više od četiri hiljade učesnika “Marša mira”, koji je jučer krenuo iz Nezuka, kod Sapne, put Potočara kako bi odali počast hiljadama ubijenih u genocidu u Srebrenici u ljeto 1995. godine, prelazi planinu Udrč. Na trasi od Nezuka do Potočara učesnici su ranijih godina prolazili maršrutom: Nezuk – Baljkovica – Parlog – Crni Vrh – Snagovo – Liplje – Jošanica – Donja Kamenica – Bakrači – Glodi – Udrč – Cerska – Kaldrmica – Đugum – Mravinjci – Burnice – Kameničko Brdo – Ravni Buljim – Jaglići – Šušnjari – Budak – Potočari (Memorijalni centar). Među prvima Udrč je prešao 15-godišnji Emsudin Pekarić iz Gradačca. “Put je relativno težak, ali meni ne predstavlja velike probleme, kada je riječ o kretanju. Trudim se koliko mogu. Ja sam mlad pa mi nije teško. Još malo pa ću napuniti 15 godina. Na ‘Marš mira’ sam krenuo sa poznanicima. Ovo mi je prvi put”, ispričao je Emsudin za Anadolu. Kako je kazao, prelazak preko Udrča nije mu bio toliko težak. “Za sat vremena sam se popeo na Udrč. Bilo je emotivno. Pričali su mi kako su 1995. godine bile ovdje samo kozje staze, nisu bili putevi kao danas”, dodao je Emsudin. I Besim Tirić iz Cazina stigao je na plato planine Udrč. “Ovo mi je 16. put da učestvujem u ‘Maršu mira’. Nisam učestvovao samo u vrijeme pandemije i prošle godine. Dolazim zbog onih kojih nema. Njima odajemo počast. Na putu su nam najpotresnije grobnice pored kojih prolazimo. Mi koji godinama prolazimo ovim putem, osjećamo ta područja, u zraku se nešto osjeća. U jednoj šumi se još osjeća miris tih grobnica”, poručio je Besim. Amina Omerović (21) iz Tuzle u “Maršu mira” učestvuje drugi put. “Teško je i naporno ići, ali ne planiram da odustanem. Osjećaj nakon ‘Marša mira’ je nevjerovatan. Moji roditelji su iz Kamenice tako da sam kao mala viđala grobnice i to mi nije toliko strašno”, izjavila je Amina. “​​​​​​​Marš mira” koji se ove godine organizuje 19. put u okviru obilježavanja 28. godišnjice genocida nad Bošnjacima “Sigurne zone Ujedinjenih nacija” Srebrenica, za preživjele Srebreničane predstavlja neku vrstu liječenja trauma ali i obavezu da svoja iskustva i priče ispričaju i prenesu mlađim generacijama. “Marš mira” traje tri dana i učesnici pješače na stazi dugoj oko stotinu kilometara od Nezuka do Potočara. Ovom stazom u suprotnom smjeru, od Potočara do Nezuka, su se u julu 1995. godine izvlačili i probijali Bošnjaci prilikom okupacije i zauzimanja “Sigurne zone Ujedinjenih nacija” Srebrenica od strane srpskih vojnih i policijskih formacija. Učesnici “Marša mira” dnevno pješače oko 30 kilometara i na određenim mjestima staza je izuzetno naporna, nepristupačna i zahtjeva solidnu fizičku spremnost učesnika. Kolonu “Marša mira” svake godine predvode veterani koji su uspjeli preživjeti put smrti i genocid iz jula 1995. godine. Učesnici “Marša mira” nakon dolaska u Potočare imaju priliku i mogućnost da 11. jula prisustvuju komemoraciji, dženazi i ukopu identificiranih žrtava genocida, pronađenih u nekoj od masovnih grobnica na lokalitetima kojima su i sami prolazili u toku pješačenja. U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari do sada je ukopana 6.721 žrtva genocida počinjenog nad Bošnjacima 1995. godine, dok je na drugim lokacijama ukopano još 237 žrtava, u skladu sa željama njihovih porodica. I dalje se traga za oko hiljadu ubijenih. Pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), pod komandom tadašnjeg predsjednika RS-a Radovana Karadžića i glavnog komandanta VRS-a Ratka Mladića, tokom genocida u Srebrenici i okolini u julu 1995. godine ubili su više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka. Zločin u Srebrenici, najveći na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata, okarakterisan je kao genocid pred domaćim i međunarodnim sudovima. Radovan Karadžić pravomoćno je osuđen pred Mehanizam za međunarodne krivične sudove (MMKS), nasljednikom Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Hagu na kaznu doživotnog zatvora za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja tokom rata u BiH. Ratko Mladić također je proglašen krivim za genocid i osuđen na doživotnu kaznu zatvora pred istim sudom u Hagu. Za zločine na području Srebrenice osuđeno je najmanje 47 osoba na više od 700 godina zatvora.

Zvizdić pozvao članice NATO-a na raspoređivanje vojnika na teritoriji Brčko distrikta Predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Denis Zvizdić pozvao je članice NATO saveza, prijatelje cjelovite, suverene, multietničke, antifašističke, evropske i demokratske BiH, da na bazi Aneksa 1A Dejtonskog mirovnog sporazuma i člana 7. Statuta Brčko Distrikta BiH, rasporede NATO vojnike na teritoriju Brčko distrikta BiH. On je ovaj poziv uputio imajući u vidu da će 11. i 12. jula održati NATO samit na kojem će se razgovarati o situaciji u BiH i Zapadnom Balkanu. “Takvom odlukom bi preventivno bio zaustavljen, a onda i trajno onemogućen projekat secesije bh entiteta RS (Republika Srpska) koji je pokrenut zadnjim odlukama NS RS (Narodne skupštine RS-a). Time bi istovremeno bila uspješno otklonjena jedna od najvećih opasnosti sa kojom se suočava BiH”, naveo je Zvizdić. On je dodao da nadmoćna većina građana BiH želi mir, stabilnost i napredak, i sa velikim zadovoljstvom i iskrenom podrškom bi dočekali odluku o NATO snagama u Brčko Distriktu BiH kao trajnom rješenju dugogodišnje antidržavne i secesionističke politike. Pojasnio je da su većina ustvari svi, osim lidera vladajuće koalicije u bh entitetu RS, onih koji negiraju genocid i veličaju ratne zločince, koji su interesno povezani sa vladajućom strukturom u bh entitetu RS i koji RS žele pretvoriti u ispostavu ruskih interesa u Evropi i na Zapadnom Balkanu.