Posljednji ispraćaj Saliha Brkića Rijeka ljudi danas se slivala ka tuzlanskom Komemorativnom centru. Posljednjem ispraćaju doajenu bosanskohercegovačkog novinarstva Salihu Brkiću, koji je ovaj svijet zauvijek napustio 12. maja u 75. godini, prisustvovala je porodica, rodbina, kolege, mnogobrojni građani koji su došli da se oproste od čovjeka koji je obilježio njihove živote, javlja Anadolija. Mnogobrojne kolege novinari ističu “da su od Saliha Brkića učili, da je zavirio u svaku srebreničku dušu, da ih je učio o genocidu u Srebrenici, ali i da je znao pustiti suzu na otkopavanjima masovnih grobnica u Podrinju“. Salih Brkić je najprije radio na Radio Banovići, potom Radio Sarajevo, a onda za Televiziju Sarajevu, Televiziju Bosne i Hercegovine i Federalnu televiziju iz koje je otišao u penziju. Dobar dio radnog vijeka s njim je proveo kamerman Enes Muratović. “Pamtit ću ga kao velikog čovjeka, prijatelja, druga, koji je uvijek bio spreman da pomogne, ne samo meni nego bilo kome. Njegove su se priče uvijek bazirale na tome da mu je u fokusu bio čovjek, mali čovjek koji je bio ugnjetavan da li od sistema ili nekih drugih ljudi i sve njegove priče su bazirane na toj ljudskosti“, kaže Muratović. Izvještavajući o historijskim događajima i sam je postao dio historije. Izvještavao je o najvećoj rudarskoj tragediji u bivšoj Jugoslaviji kada je poginula najmlađa smjena u jami Dobrnja – Jug u tadašnjim Titovim rudnicima Tuzla. Potom o događajima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, a najduže o srebreničkom genocidu, o bolu i patnji srebreničkih majki… “Pamtit ću ga, prije svega, po jednom velikim intelektu. On je bio čovjek široke duše, on je bio, kako bih rekao, stanovnik svijeta, čitav svijet je bio u njegovoj duši. S njim sam jako puno pričao o Srebrenici, čak ne i samo profesionalno nego i intimno, ljudski… Naučio me je kako da razumijem Srebrenicu, naučio me je kako da osjećam i volim Srebrenicu, a patim za svim onim što se u njoj desilo tokom 1995. godine. Ono što je mene kod njega uvijek fasciniralo to je što je bio na najtežim zadacima, promovisao je genocid u Srebrenici, živio je za svaki mezar, za svaki kabur, za svaki tabut koji je spušten u Srebrenici, ali nikad od njega nisam čuo ni jednu ružnu riječ, nikada nisam čuo da je nekoga prokleo, da je nekoga optužio, da je bio prema bilo kome ko je počinio zločin na neki način grub i osvetničiki. Samo je radio svoj posao i dokumentovao ono što se nažalost na ovim prostorima desilo“, istakao je Aleksandar Marković, urednik na Federalnoj televiziji. U komemorativnom obraćanju od Saliha Brkića oprostili su se Željko Tica, urednik Informativnog programa FTV-a, Nađa Ridžić u ime Društva novinara BiH i Dino Durmić u ime ITC-a Tuzla. Dženaza-namaz predvodio je muftija tuzlanski dr. Vahid ef. Fazlović, a Salih Brkić je ukopan na mezarju Moluhe u Tuzli. “Braćo i sestre, svjedočimo istinu o velikom djelu rahmetli Saliha Brkića, svjedočimo to onako kako je on svjedočio istinu tokom cijelog svog života. Govorio je svojim srcem i radio je svojim srcem. Svi smo to osjećali jer ga je Allah dž.š. preodredio za to. To je izviralo iz njegove ljudske priorde, naravno iz njegove vjere, njegovog humanizma. Malo su čije oči vidjele ono što su vidjele Salihove oči. A onda je sve zabilježio i to je objelodanio, to je istina, a za svakog čovjeka je najvažnija istina. Nepobitno je ono što je Salih govorio, što je prenosio ljudima, makar da su neki među ljudima bili protiv toga jer uvijek ima pobornika istine i ima onih koji su protiv istine. Salih se nije obazirao na to. Bio je svjedok i borac za istinu. Njegova riječ se daleko čula“, kazao je između ostalog muftija Fazlović. Dodao je da je Salih Brkić uvakufio svojoj Islamskoj zajednici video i fotoarhivu porušenih džamija i agresije na Bosnu i Hercegovinu, uvakufio je i fotoarhivu više od stotinu masovnih grobnica. “To je neizmijerno važno. Ova dokumentacija se čuva u institucijama IZ-a u Sarajevu i Tuzli. Tako se služi svom narodu, tako se služi svojoj domovini, univerzalnim vrijednostima jer Salih nikada nije bio protiv dostojanstva bilo kojeg čovjeka“, istakao je Fazlović. Salih Brkić je rođen u Mostaru 1948. godine, a odrastao u Stocu. Životni put ga je doveo u Tuzlu gdje je radio u mnogim medijima. Osim zavidne novinarske karijere za koju je dobio mnogobrojna priznanja, Brkić je autor i brojnih dokumentarnih filmova. Iza njega je dokumentarni film “Hatidža“ o srebreničkoj majci Hatidži Mehmedović. Radio ga je 16 godina. Zatim film “Nermin“ na kojem je radio šest godina. Radio je i film o Seadu Bekriću kome su izbijene oči u granatiranju Srebrenice 12. aprila 1993. godine kada su ubijene 74 osobe, te o Bekiru Husejnoviću, dječaku sa rukama starca. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada, od kojih je i Povelja Hasan Kaimija za životno djelo.
