Rahima Halimanović, supruga Zlatnog ljiljana: Ne smijemo zaboraviti važne datume koji su temelj Bosne i Hercegovine
Rahima Halimanović, supruga Zlatnog ljiljana: Ne smijemo zaboraviti važne datume koji su temelj Bosne i Hercegovine Bol, tuga i čežnja, ali u isto vrijeme i ponos obilježava svaki decembar u porodici Halimanović. Bol i tuga zbog gubitka Zlatnog ljiljana Šefika Halimanovića koji je krajem tog mjeseca 1992. godine u 33. godini poginuo na dužnosti komandira voda na Mujkića brdu na padinama Žuči u odbrani Sarajeva, a ponos jer je na temeljima i njegove borbe 15. aprila prvo uspostavljena Armija RBiH, a u konačnici formirane Oružane snage Bosne i Hercegovine koje 1. decembra obilježavaju svoj dan. Zbog svog iznimnog doprinosa Šefiku je posthumno 1996. godine dodijeljen Zlatni ljiljan, ulica u sarajevskom naselju Breka u kojoj je živio u porodičnoj kući nazvana je po njemu, a njegovo ime uklesano je, a slika postavljena i u Muzeju 105. motorizovane brigade na Grdonju, u Sarajevu. Šefik je ukopan na sarajevskom groblju Lav. “Osjećanja u decembru su uvijek pomiješana. Koliko su puna bola toliko su puna i ponosa. Naravno, jer znam da je moj rahmetli muž Šefik bio zaista divan čovjek i da mu je jedini cilj bio da živimo svi u miru, u bratstvu i jedinstvu i da su se s tom idejom svi tada mladi spontano okupili da bi branili svoju državu Bosnu i Hercegovinu”, navodi u razgovoru za Anadolu Šefikova supruga Rahima. Rahima zajedno sa svojom djecom Admirom i Merimom čuva uspomenu i sjećanja na Šefika, a prenosi ga i na njegovog sada devetnestogodišnjeg unuka Tarika. “Znamo sve šta i kako, kako se situacija odvijala. Nama je ostalo jedino da zaista s punim poštovanjem i mi ako ništa čuvamo uspomenu na naše sve drage borce, na sve ljude koji su dali svoj doprinos u ratu na bilo koji način. Kako na borce tako i na domaćice koje su na sebi svojstven način se žrtvovale, kao i na žene borce kojih nije mali broj. I da na svoj način damo neki svoj doprinos. A, mislim da svi od nas možemo ugraditi dio sebe da bi smo bili ta nekakva poveznica i da bismo napravili neki čvrsti bedem i zid koji se ne može tek tako srušiti. Nego da sačuvamo našu dragu nam Bosnu i Hercegovinu koja je trenutno nažalost u prilično lošoj krizi identiteta i opstanka. Međutim, ukoliko se budemo borili i ukoliko budemo istrajni uspjet ćemo to prevazići, jer sigurno ima više ljudi koji su za to da svi živimo zajedno, da nam bude lijepo. Nikome više nije do rata. Ali, mislim da su najveći krivci pogrešni ljudi na pogrešnom mjestima, naši loši političari. Zato moramo iskoristiti naša i biračka prava i sve druge načine borbe, osim oružanih sukoba, jer mislim da se mirnim putem može sve riješiti. Da ne bih bila političar, kako se dotakoh te teme, da bi svako na svoj način trebao nešto doprinijeti. Ja sam poslije rata našla svoj mir u pisanju pjesama”, kaže Rahima. U proteklih dvije decenije, koliko se bavi pisanjem Rahima, uz sevdalinke koje su joj istinska ljubav i koje rado izvodi i interpretira diljem Bosne i Hercegovine, je objavila ukupno osam knjiga, a na proljeće naredne godine u planu je publikacija i devete. “Teme su šarolike. Dotakla sam se i rata i nepravde. Moj skromni doprinos se ogleda u tome da nekako ljudima skrenem pažnju da zastanu, da jedni druge čuju, da razumiju, da jednostavno se borimo na putu mira. U tom smislu sam do sada objavila osam zbirki poezije. Raduje me da je to negdje u bibliotekama”, naglašava Rahima. – Svačiji doprinos je bitan – Uz obilježavanje Dana Oružanih snaga Bosne i Hercegovine stoga poručuje kako moramo i imamo obavezu čuvati sjećanja na sve one koji su na bilo koji način dali doprinos za Bosnu i Hercegovinu u proteklom periodu. “Svakako da ne smijemo zaboraviti na te ljude. To je mrvica moga doprinosa. Svi imamo šansu ako ništa, da se borimo za ta prava. Svjedoci smo raznih trenutnih zbivanja. Imamo mnogo neriješenih pitanja kako od saobraćaja, položaja žena… Treba da komplet popravimo tu situaciju i to nam je najbolji način da se mi odužimo ovim ljudima koji su se zaista samo za to i borili. To su bili njihovi ideali, njihovi ciljevi, da se oslobode stranih uticaja, da se oslobode nekakvih okupatora. Tako da su mnogi dali svoje živote kao i moj rahmetli muž Šefik. Mnogi su dali i svoje dijelove tijela, imamo mnogo i invalida. I psihološki su ljudi pretrpili, to se ne da riječima opisati koliko ljudi i sada imaju traume koji su još živi. Šta su ti ljudi sve pretrpili kao što su logori i slične nedaće. Tako da najbolji nam je put da dajemo svoj doprinos”, rekla je Rahima. Naglasila je da nikako ne smijemo zaboraviti ni 25. novembar, ni 29. novembar, ni 1. decembar te najbitnije datume koje su temelj naše Bosne i Hercegovine. “Sve drugo je došlo poslije. I ako porušimo ove prve, najjače stubove, onda ne možemo očekivati ni da dalje radimo nadgradnju kako treba. To je neko moje skromno mišljenje. Nisam stručnjak da to mogu na nekakav drugačiji način protumačiti. Nisam političar, nisam stranački opredjeljena. Samo znam šta znači biti čovjek i nečovjek. I toga se držim. I tako ću do kraja života”, stava je Rahima. Cijeni da trebamo graditi bolju budućnost, jer ovo sada nije Bosna i Hercegovina za koju su se ljudi borili devedesetih godina. “Nije sigurno. Sigurno ne bi bili zadovoljni svi ti borci koji su dali svoje živote trenutnim stanjem. Zaista je bolno bilo saznanje o pogibiji muža. Tada čovjek nije znao za sebe. Uz pomoć i ljekara i uspjelo se to nekako stanje trenutnog šoka prevazići. Ali, kako godine prolaze nikada, nikada se to zaboraviti ne može. Bilo koji praznik, bilo koje porodično okupljanje s djecom uvijek nam nedostaje. Svaki dan je u našim mislima i u našim srcima. Sve drugo je nevažno. Ništa ne može nadoknaditi jedan život ljudski, a koliko ih je dato za ovu zemlju. Nikakva ni materijalna ni bilo kakva bogatstva. Zato je to nešto neprocjenjivo, ljudski život, i kažem ja sam u svakoj od









