Programom na mostu Mehmed-paše Sokolovića, a u znak sjećanja na 3.000 žrtava, sa višegradske ćuprije u Drinu je bačeno 3.000 ruža čime je počelo obilježavanje 31. godišnjice od stravičnih zločina počinjenih nad višegradskim Bošnjacima. Porodice su posjetile i objekte na Bikavcu i nekadašnjoj Pionirskoj ulici koji su 1992. godine pretvoreni u žive lomače.

Bajramska_akademija_Bec_TV (1)

1logo

Banner Zux-4 Kalesija

KABL OPERATERI

Više od 30 godina nakon ubistva, na mezarju Stražište u Višegradu klanjana je kolektivna dženaza za osam žrtava proteklog rata.

Radi se o žrtvama bošnjačke nacionalnosti koje su ubijene 1992. godine, a čiji su posmrtni ostaci u proteklim godinama ekshumirani na području Višegrada, Srebrenice i Žepe.

Među žrtvama koje su danas ukopane je i Asim Omerović. Fahrudin Muharemović je došao na dženazu tetku Asimu.

On je najstarija žrtva koja je ukopana danas u Višegradu. U trenutku smrti imao je 62 godine, dakle u junu 1992. godine. Njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani 30 godina kasnije, na lokalitetu Gornja Crnča u Višegradu. ​​​​​​​

“Imao je 62 godine. Ubili su ga. Sjedio je ispred kuće, naišli su, pokupili ga. Tjerali su ga da uči ezan na munari. Kada su se vraćali, usput su ga negdje upucali i bacili kraj puta. Sutradan su ga našle komšije i negdje ga zakopali i 29 godina se nije znalo tačno mjesto gdje je”, rekao je Muharemović.

Najmlađa žrtva koja je danas ukopana u Višegradu je Munevera (Salko) Šabanija, rođena 1970. godine u Višegradu. Ona je imala svega 22 godine, kada je, 1992. godine, ubijena na području Višegrada. Njeni posmrtni ostaci su u decenijama nakon njene smrti pronađeni i ekshumirani na dvije različite lokacije i to Stražište, 2005. i Đurevića polje, 2010. godine.

Njen amidža Selim Šabanija rekao je da su njeni posmrtni ostaci pronađeni prvi od svih drugih ubijenih članova njene porodice.

“Kompletna porodica je ubijena 1992. godine. Nezamislivo je da postoje neki ljudi na ovoj planeti koji mogu uraditi ovo što su ovi uradili ovdje u mom Višegradu. On će biti moj do kraja života. Puno je tu priča. Poruka je da se ovo nikada ne zaboravi. Niko i nikada ovo ne smije zaboraviti”, poručio je Selim.

U Višegradu su počinjeni neki od najstravičnijih zločina iz ratova u bivšoj Jugoslaviji, a žive lomače na Bikavcu i u Pionirskoj ulici, tokom suđenja Milanu Lukiću u Hagu, okarakterizirane su kao primjeri nehumanosti u dugoj i tužnoj istoriji čovjekove nehumanosti prema drugom čovjeku.

U kućama Adema Omeragića u Pionirskoj 14. juna, te Mehe Aljića na Bikavcu 27. juna 1992. godine živo je zapaljeno više od 140 žena, djece i staraca. Najmlađa žrtva, beba u majčinom zagrljaju u Pionirskoj ulici, imala je samo dva dana i u trenutku smrti nije imala ni ime.

Ovogodišnjem obilježavanju, osim predstavnika vlasti sa svih nivoa, prisustvovali su građani iz cijele Bosne i Hercegovine.

Većina zastupnica u Skupštini Tuzlanskog kantona zajedno sa majkama Srebrenice u subotu ujutru krenule su organizovanim prijevozom u Višegrad na obilježavanje stravičnih zločina nad Bošnjacima.

“Danas smo zajedno sa majkama Srebrenice došle u Višegrad odati počast žrtvama stravičnih zločina u Višegradu. Dužnost svih nas je čuvati sjećanja”, rekla je Lejla Vuković potpredsjednica Skupštine Tuzlanskog kantona.

Višegrad je jedna od općina u Bosni i Hercegovini sa najvećim brojem stradalih žena i djece, posebno djece mlađe od deset godina, rekao je Amor Mašović, čovjek koji je postao simbol potrage za onima koji su nestali tokom rata u Bosni i Hercegovini.

Duži vremenski period radio je na poziciji predsjedavajućeg Kolegija direktora Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine, a penzionisan je prije nekoliko godine.

“U mom sjećanju postoje dva Višegrada i nijedan nije lijepi. Jedan je onaj ratni Višegrad, grad djecoubica i ženoubica. O tome sam svjedočio pred Haškim tribunalom u postupcima protiv ratnog zločinca Mitra Vasiljevića, ratnih zločinaca Milana i Sredoja Lukića i protiv ratnog zločinca Radovana Karadžića. Dakle, Višegrad je jedna od općina u Bosni i Hercegovini sa najvećim brojem stradalih žena i djece, posebno djece mlađe od deset godina”, rekao je Mašović.