Vijesti

Tužna povorka sa tabutima 30 žrtava genocida stigla u Potočare Tužna povorka sa 30 tabuta u kojima se nalaze posmrtni ostaci žrtava genocida počinjenog u ljeto 1995. godine na području Srebrenice stigla je u Potočare. Nakon prolaska kroz Potočare kolona je prošla kroz grad, zaustavila se kod džamije u centru Srebrenice, a nakon toga vratila se do bivše Fabrike akumulatora. Posmrtni ostaci žrtava genocida u Srebrenici, položenih na 30 tabuta, suzama i molitvama ispraćeni su jutros iz Visokog na put do svog posljednjeg počivališta – Memorijalnog centra u Potočarima, gdje će 11. jula biti klanjana kolektivna dženaza i obavljen ukop. Majke, braća, sestre, očevi, ali i mnogobrojna rodbina i prijatelji stigli su ispred bivše Fabrike akumulatora u kompleksu Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari kako bi se oprostili od ubijenih članova porodica koji su ubijeni prije 28 godina. Oni će u tišini, kao i prethodnih godina, formirali dva reda od kamiona s posmrtnim ostacima srebreničkih žrtava pa do ulaza u prostor nekadašnje fabrike kako bi na rukama prenijeli tabute. Tabuti s posmrtnim ostacima žrtava, koji su ubijeni u julu 1995. godine, bit će izneseni sutra, 10. jula, u Musalu mezarja Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari. Među 30 osoba koje će ove godine biti ukopane na kolektivnoj dženazi 11. jula nalaze se četiri maloljetnika. Najmlađa žrtva koja će biti ukopana ove godine jeste Elvir Salčinović, dječak koji je imao 15 godina kada je ubijen. Ubijen je na području Baljkovice, a njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani iz masovne grobnice Liplje kod Zvornika 2001. godine. Identifikovan je 2011. godine. Konačan smiraj naći će uz svoga oca Turabiju i brata Almira, koji su u Potočarima ukopani 2003. odnosno 2011. godine. Najstarija žrtva koja će biti ukopana jeste Nezir Muminović, koji je u momentu kada je ubijen imao 65 godina. Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su još 2007. godine na području Kamenice. U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari do sada je ukopana 6.721 žrtva genocida koji je tadašnja Vojska Republike Srpske pod komandom osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića počinila nad Bošnjacima 1995. godine u Srebrenici. Još uvijek se traga za oko 1.000 žrtava genocida.

Učesnici “Marša mira” prelaze Udrč: Dolazimo zbog onih kojih nema Više od četiri hiljade učesnika “Marša mira”, koji je jučer krenuo iz Nezuka, kod Sapne, put Potočara kako bi odali počast hiljadama ubijenih u genocidu u Srebrenici u ljeto 1995. godine, prelazi planinu Udrč. Na trasi od Nezuka do Potočara učesnici su ranijih godina prolazili maršrutom: Nezuk – Baljkovica – Parlog – Crni Vrh – Snagovo – Liplje – Jošanica – Donja Kamenica – Bakrači – Glodi – Udrč – Cerska – Kaldrmica – Đugum – Mravinjci – Burnice – Kameničko Brdo – Ravni Buljim – Jaglići – Šušnjari – Budak – Potočari (Memorijalni centar). Među prvima Udrč je prešao 15-godišnji Emsudin Pekarić iz Gradačca. “Put je relativno težak, ali meni ne predstavlja velike probleme, kada je riječ o kretanju. Trudim se koliko mogu. Ja sam mlad pa mi nije teško. Još malo pa ću napuniti 15 godina. Na ‘Marš mira’ sam krenuo sa poznanicima. Ovo mi je prvi put”, ispričao je Emsudin za Anadolu. Kako je kazao, prelazak preko Udrča nije mu bio toliko težak. “Za sat vremena sam se popeo na Udrč. Bilo je emotivno. Pričali su mi kako su 1995. godine bile ovdje samo kozje staze, nisu bili putevi kao danas”, dodao je Emsudin. I Besim Tirić iz Cazina stigao je na plato planine Udrč. “Ovo mi je 16. put da učestvujem u ‘Maršu mira’. Nisam učestvovao samo u vrijeme pandemije i prošle godine. Dolazim zbog onih kojih nema. Njima odajemo počast. Na putu su nam najpotresnije grobnice pored kojih prolazimo. Mi koji godinama prolazimo ovim putem, osjećamo ta područja, u zraku se nešto osjeća. U jednoj šumi se još osjeća miris tih grobnica”, poručio je Besim. Amina Omerović (21) iz Tuzle u “Maršu mira” učestvuje drugi put. “Teško je i naporno ići, ali ne planiram da odustanem. Osjećaj nakon ‘Marša mira’ je nevjerovatan. Moji roditelji su iz Kamenice tako da sam kao mala viđala grobnice i to mi nije toliko strašno”, izjavila je Amina. “​​​​​​​Marš mira” koji se ove godine organizuje 19. put u okviru obilježavanja 28. godišnjice genocida nad Bošnjacima “Sigurne zone Ujedinjenih nacija” Srebrenica, za preživjele Srebreničane predstavlja neku vrstu liječenja trauma ali i obavezu da svoja iskustva i priče ispričaju i prenesu mlađim generacijama. “Marš mira” traje tri dana i učesnici pješače na stazi dugoj oko stotinu kilometara od Nezuka do Potočara. Ovom stazom u suprotnom smjeru, od Potočara do Nezuka, su se u julu 1995. godine izvlačili i probijali Bošnjaci prilikom okupacije i zauzimanja “Sigurne zone Ujedinjenih nacija” Srebrenica od strane srpskih vojnih i policijskih formacija. Učesnici “Marša mira” dnevno pješače oko 30 kilometara i na određenim mjestima staza je izuzetno naporna, nepristupačna i zahtjeva solidnu fizičku spremnost učesnika. Kolonu “Marša mira” svake godine predvode veterani koji su uspjeli preživjeti put smrti i genocid iz jula 1995. godine. Učesnici “Marša mira” nakon dolaska u Potočare imaju priliku i mogućnost da 11. jula prisustvuju komemoraciji, dženazi i ukopu identificiranih žrtava genocida, pronađenih u nekoj od masovnih grobnica na lokalitetima kojima su i sami prolazili u toku pješačenja. U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari do sada je ukopana 6.721 žrtva genocida počinjenog nad Bošnjacima 1995. godine, dok je na drugim lokacijama ukopano još 237 žrtava, u skladu sa željama njihovih porodica. I dalje se traga za oko hiljadu ubijenih. Pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), pod komandom tadašnjeg predsjednika RS-a Radovana Karadžića i glavnog komandanta VRS-a Ratka Mladića, tokom genocida u Srebrenici i okolini u julu 1995. godine ubili su više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka. Zločin u Srebrenici, najveći na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata, okarakterisan je kao genocid pred domaćim i međunarodnim sudovima. Radovan Karadžić pravomoćno je osuđen pred Mehanizam za međunarodne krivične sudove (MMKS), nasljednikom Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Hagu na kaznu doživotnog zatvora za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja tokom rata u BiH. Ratko Mladić također je proglašen krivim za genocid i osuđen na doživotnu kaznu zatvora pred istim sudom u Hagu. Za zločine na području Srebrenice osuđeno je najmanje 47 osoba na više od 700 godina zatvora.

Zvizdić pozvao članice NATO-a na raspoređivanje vojnika na teritoriji Brčko distrikta Predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine Denis Zvizdić pozvao je članice NATO saveza, prijatelje cjelovite, suverene, multietničke, antifašističke, evropske i demokratske BiH, da na bazi Aneksa 1A Dejtonskog mirovnog sporazuma i člana 7. Statuta Brčko Distrikta BiH, rasporede NATO vojnike na teritoriju Brčko distrikta BiH. On je ovaj poziv uputio imajući u vidu da će 11. i 12. jula održati NATO samit na kojem će se razgovarati o situaciji u BiH i Zapadnom Balkanu. “Takvom odlukom bi preventivno bio zaustavljen, a onda i trajno onemogućen projekat secesije bh entiteta RS (Republika Srpska) koji je pokrenut zadnjim odlukama NS RS (Narodne skupštine RS-a). Time bi istovremeno bila uspješno otklonjena jedna od najvećih opasnosti sa kojom se suočava BiH”, naveo je Zvizdić. On je dodao da nadmoćna većina građana BiH želi mir, stabilnost i napredak, i sa velikim zadovoljstvom i iskrenom podrškom bi dočekali odluku o NATO snagama u Brčko Distriktu BiH kao trajnom rješenju dugogodišnje antidržavne i secesionističke politike. Pojasnio je da su većina ustvari svi, osim lidera vladajuće koalicije u bh entitetu RS, onih koji negiraju genocid i veličaju ratne zločince, koji su interesno povezani sa vladajućom strukturom u bh entitetu RS i koji RS žele pretvoriti u ispostavu ruskih interesa u Evropi i na Zapadnom Balkanu.

Posmrtni ostaci 30 srebreničkih žrtava suzama i molitvama ispraćeni iz Visokog Članovi porodica i građani odali su počast i s velikom tugom ispratili kamion s tabutima žrtava genocida u Srebrenici, najvećeg zločina na tlu Europe nakon Drugog svjetskog rata. Posmrtni ostaci žrtava genocida u Srebrenici, položenih na 30 tabuta, suzama i molitvama ispraćeni su jutros iz Visokog na put do svog posljednjeg počivališta, Memorijalnog centra u Potočarima, gdje će 11. jula biti klanjana kolektivna dženaza i obavljen ukop. Prije polaska ispred visočkog preduzeća “Gradska groblja“, porodice žrtava i građani, učenjem odlomaka iz Kur’ana, molitvama i polaganjem cvijeća na kamion s tabutima, prekriven zastavom BiH, odali su počast i ispratili posmrtne ostatke žrtava genocida iz 1995. godine, genocida u kojem su jedinice pod komandom haškog osuđenika Ratka Mladića u masovnim ubistvima na više lokacija na području Srebrenice ubile više od osam hiljada Bošnjaka. Predviđeno je da se kamion s posmrtnim ostacima na putu prema Potočarima, kratko zadrži ispred zgrade Predsjedništva BiH u 12 sati, potom zaustavi i kod Spomenika ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva 1992.- 1995, kao i pored pijace Markale. Tabuti žrtava genocida bi u Potočare trebala stići danas u popodnevnim satima, dok će u utorak, 11. jula, biti klanjana kolektivna dženaza i obavljen ukop. – Tuga ali i radost zbog pronlaska najmilijih – Na ispraćaju jutros u Visokom bio je i Sadik Selimović, koji će ove godine u Potočarima ukopati svog trećeg brata, Sabahudina. Na pitanje kako se danas osjeća, Selimović je kazao kako su osjećaji pomiješani. “Osjećaji su pomiješani. Na jedan momenat naiđe neki osjećaj zadovoljstva, svjestan da sam ga pronašao kompletnog i da će konačno naći smiraj. Potom dođe neki osjećaj tuge znajući da je ovo posljednji put. Nadam se da će poslije dženaze doći do nekog olakšanja i zatvaranja nekog kruga u životu jer će postojati bratov nišan”, poručio je Selimović. Visočanin Ibrahim Jašarević kazao je kako svake godine bude na ispraćaju srebreničkih žrtava u Visokom, pa tako i ove. “Ko nije ovo doživio on i ne zna kakva je to bol. Ja sam doživio smrt sina, poginuo je 1993. Ali ovo je zaista teško, ko nije doživio teško može znati”, rekao je Jašarević. Dodao je kako je poražavajuće da se i danas, skoro 30 godina kasnije, genocid i dalje negira. “Ko negira genocid on je van pameti”, poručio Jašarević. Glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH Emza Fazlić kazala je kako su posmrtni ostaci većine žrtava koje će ove godine pronaći smiraj u Potočarima ekshumirani godinama unazad. “Neke od žrtava čak davne 1998. godine. Porodice jednostavno do ove godine nisu smogle snage da ukopaju jer se radi o malom broju dijelova skeleta koji su do sada pronađeni. Samo u dva slučaja imamo posmrtne ostatke žrtava koje su ekshumirane tokom prošle 2022. godine. Od 30 žrtava ove godine imamo samo dva kompletna skeleta“, kazala je Fazlić. Dodala je također kako 12. jula počinje i reekshumacija a ove godine biće otvoren 71 mezar u Potočarima. Amor Mašović, čovjek koji je dugi niz godina radio na poziciji predsjedavajućeg Kolegija direktora Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine i postao simbol potrage za onima koji su nestali tokom rata u Bosni i Hercegovini, kazao je kako je sama činjenica da se danas, 28 godina nakon genocida, nalazimo na ovom mjestu svjedoći kakva je monstruoznost ovih zločina. “Činjenica je da se 28 godina skriva istina i da se skrivaju masovne grobnice. Nema zaista garancije da ono što se dešavalo u nekoliko mjeseci nakon jula 1995, i dan danas ne deševa, da se izmještaju primarne grobnice. Možda ne one koje sadržavaju stotine tijela jer bi to danas bilo teško logistički prikriti od očiju javnosti“, kazao je Mašović. – Najmlađa žrtva Elvir Salčinović Na 28. godišnjicu genocida u Srebrenici u mezarju Memorijalnog centra bit će ukopano 30 žrtava: Alić (Omer) Džemail, rođen 1962., Aljić (Zildžija) Mevlid, rođen 1957., Avdić (Mujo) Halil, rođen 1975., Džanić (Tajib) Esad, rođen 1968., Đozić (Edhem) Semir, rođen 1977., Esmić (Meho) Mujo, rođen 1940., Garaljević (Mehmed) Sakib; rođen 1971., Gerović (Mahmut) Mehmed, rođen 1945., Halilović (Ahmet) Ahmedin, rođen 1976., Hodžić (Ismet) Senid, rođen 1975., Ibrahimović (Abid) Sabid, rođen 1974., Ibrahimović (Haso) Hasib, rođen 1946., Ibrić (Šemso) Šaban, rođen 1935., Jahić (Huso) Ređo, rođen 1935., Klempić (Alija) Esed, rođen 1979., Lemeš (Avdija) Zuhdija, rođen 1949., Mehinović (Ibro) Idriz, rođen 1950., Mekanić (Junuz) Mustafa, rođen 1979., Mujanović (Šećan) Vejsil, rođen 1943., Mujanović (Vejsil) Hasib, rođen 1965., Mujić (Idriz) Himzo, rođen 1959., Muminović (Mumin) Nezir, rođen 1930., Musić (Demir) Bekir, rođen 1972., Riđić (Šaćir) Ekber, rođen 1972., Salčinović (Turabija) Elvir, rođen 1980., Selimović (Bajro) Sabahudin, rođen 1964., Selimović (Ševko) Nisad, rođen 1976., Smajlović (Omer) Hasan, rođen 1959., Tabaković (Hajro) Rifet, rođen 1966., Zukić (Ibrahim) Husein, rođen 1932. Među 30 osoba koje će ove godine biti ukopane na kolektivnoj dženazi 11. jula nalaze se četiri maloljetnika. Najmlađa žrtva koja će biti ukopana ove godine jeste Elvir Salčinović, dječak koji je imao 15 godina kada je ubijen. Ubijen je na području Baljkovice, a njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani iz masovne grobnice Liplje kod Zvornika 2001. godine. Identifikovan je 2011. godine. Konačan smiraj naći će uz svoga oca Turabiju i brata Almira, koji su u Potočarima ukopani 2003. odnosno 2011. godine. Najstarija žrtva koja će biti ukopana jeste Nezir Muminović, koji je u momentu kada je ubijen imao 65 godina. Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su još 2007. godine na području Kamenice. U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari do sada je ukopana 6.721 žrtva genocida koji je tadašnja Vojska Republike Srpske pod komandom osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića počinila nad Bošnjacima 1995. godine u Srebrenici. Još uvijek se traga za oko 1.000 žrtava genocida.   Izvor: Super TV/AA

Bihać: Ka Srebrenici krenulo 700 motorista Danas je iz Bihaća krenuo 12. Moto maraton Bihać-Srebrenica “Da se ne zaboravi i nikome ne ponovi“ koji sutra stiže u Potočare. Brojni su motoristi došli iz evropskih zemalja da bi učestvovali i na taj način odali počast srebreničkim žrtvama. “Dolazim iz Austrije, već drugi put učestvujem, da doprinesem čuvanju sjećanja, da se nikada ne zaboravi i nikome ne ponovi. Mi živimo u Austriji, učimo djecu da se poštuju i druže, ali da pamte šta se dogodilo, kaže Mirzet Kozlica, učesnik Moto maratona. Ekrem Durić svake je godine učestvovao u maratonu, ove godine, zbog zdravstvenih razloga, ne ide. “Došao sam iako ne idem, da svoje prijatelje ispratim, idem s njima do Ključa. Velika je to gesta, i veličanstven osjećaj. Kad dođemo tamo nemamo snage pričati, emocije zavladaju nama, objašnjava Ekrem Durić iz Bihaća koji živi i radi u Beču. Orhan Pejzerović iz Zvornika prvi je put učesnik maratona. “Ja ne vjerujem da ima ijedna osoba koja ne zna za Srebrenicu, ja sam iz Zvornika, 50 kilometara od Srebrenice često sam tamo, ali ovaj maraton lijepa je gesta čuvanja sjećanja na srebreničku patnju“, kaže Orhan Pejzerović iz Zvornika. Organizatori kažu da ih doček majki Srebrenice obvezuje da se vrate svake godine. “Mi na ovaj način odajemo počast žrtvama u Srebrenici. Iz Bihaća nas je krenulo oko 150 usput nam se priključuju motoristi iz bh.gradova kroz koje prolazimo. U Sarajevo nas dolazi 300 a u Srebrenicu 700, i jako smo ponosni što nas je svake godine sve više. Poseban je osjećaj doći u Potočare taj odnos majki prema nama je nešto neprocjenjivo, kaže Fuad Komić, potpredsjednik Organizacionog odbora Moto-maratona Bihać- Srebrenica 2023. U moto maratonu “Bihać-Srebrenica- Da se ne zaboravi” učestvuju motoristi iz BiH, Hrvatske, Slovenije, Njemačke, Švicarske i Švedske , a očekuje se ulazak njih 700 sutra u Memorijalni centar Potočari u Srebrenici.

Učesnici Maratona mira Goražde – Žepa – Srebrenica krenuli prema Potočarima U Memorijalnoj šumi Srebrenica 8372 na Posestri kod Goražda jutros je označen start maratona Goražde – Žepa – Srebrenica, koji 28 godina nakon počinjenog genocida simbolično povezuje tri ratne enklave i zaštićene zone UN-a. U maratonu učestvuje 12 atletičara, koje su na put dug oko 180 kilometara ispratili članovi Mreže mladih Muftijstva goraždanskog i muftija goraždanski Remzija efendija Pitić. Dolazak u Žepu očekuje se danas u večernjim satima. “Sutradan krećemo put Potočara, gdje se po zvaničnom programu i protokolu očekuje naš dolazak negdje u večernjim satima u Potočare. Mi želimo ovim putem i ovim našim gestom prenijeti jednu snažnu poruku saosjećanja stanovnika Goražda narodu Žepe i prvenstveno Srebrenice, da nismo zaboravili kroz šta smo sve prošli i da se sjetimo svih nevinih žrtava koje su se desile u proteklom ratu“, rekao je predsjednik Atletskog kluba Goražde Zaim Šuman. Tokom prolaska kroz Goražde maratonci su položili cvijeće na spomen obilježja poginulim pripadnicima MUP-a RBiH, djeci poginuloj tokom agresije na Goražde od 1992. do 1995. godine i na spomeniku “Goražde – grad heroj, svojim braniocima. “Naša obaveza ljudska, civilizacijska i vjernička jeste da se sjećamo, da se podsjećamo, da se to ne zaboravi. Ne zato što imamo taj neprevaziđeni bol u sebi, nego zbog potrebe da učinimo sve da se to ne ponovi. Ne samo nama, nego da se ne ponovi nigdje u svijetu“, izjavio je muftija Remzija ef. Pitić. Memorijalna šuma u Posestri kod Goražda zasađena je prije pet godina, kako bi sa svojih 8372 sadnice, Cvijetom Srebrenice i izletištem u centru kompleksa trajno čuvala sjećanje na genocid u Srebrenici. Godišnjica genocida u Srebrenici biće obilježena i sutrašnjim performansom “Stani za čovječanstvo”, kada će građani, gdje god se u tom trenutku nalazili, stati i odati počast žrtvama. Dan poslije dženaze u Memorijalnom centru Potočari u Goraždu će, na mostu Alije Izetbegovića, biti organizovan performans “Nema te na kahvi”.

Rahima i Isak Džanić će 11. jula u Potočarima ukopati braću: Godine čekanja kako bi se pronašlo još posmrtnih ostataka Rahima i Isak Džanić iz Budaka u Potočarima kod Srebrenice na kolektivnoj dženazi 11. jula ove godine u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari ukopat će posmrtne ostatke braće koji su ubijeni u genocidu počinjenom nad Bošnjacima u ljeto 1995. godine u Srebrenici. Nakon 28 godina, Esad Džanić i Bekir Musić napokon će naći svoj smiraj pored drugih članova njihovih porodica sa kojima su u ljeto 1995. godine pokušali preko šume doći do slobodne teritorije – Tuzle ili Kladnja. Nisu uspjeli u tome. Ubijeni su. Godinama su porodice pokušavale doći do nekih informacijama o njihovim sudbinama. Nada da su možda preživjeli ugasila se onog trenutka kada su dobili poziv iz Tuzle da dođu na identifikaciju. Supružnici Rahima i Isak su u ljeto 1995. godine morali napustiti svoje ognjište. Rahima je sa ženama iz Potočara došla do slobodne teritorije. Isak se sa ostalim muškarcima i dječacima uputio preko šume. Na sreću, preživio je “put smrti” kako ga preživjeli često nazivaju. Međutim, njegov brat nije preživio. Rahima i Isak su se u Budak vratili 2002. godine. Nadali su se boljem životu. Međutim, danas više nema nade u bolje sutra na području na kojem je 1995. godine počinjen genocid. Kako kaže Isak, teško je živjeti tu, nema onog sretnog života od prije rata. Ekipa Anadolu posjetila ih je u porodičnoj kući iznad mezarja Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari. Spremaju se da nakon 28 godina ukopaju posmrtne ostatke braće koji su ubijeni sa hiljadam drugih muškaraca na brutalan i svirep način. Prisjetio se tog jula 1995. godine. “Bio sam na međuliniji 11. jula 1995. godine. Došao je kurir i rekao mi da je pala Srebrenica. Otišao sam do jednog brijega i vidio kolonu ljudi koja se kretala prema Potočarima. Došao sam kući”, prisjetio se Džanić. Godinu prije pada Srebrenice ranjena mu je majka i snaha i one su izmještene iz grada. “Ostali smo moja supruga, ja i brat. Kada sam 11. jula došao kući zatekao sam samo suprugu jer je brat bio na liniji, kao stražar. Rekao sam joj da ide sa civilima prema Potočarima, a ja ću sa kolonom. Rekao sam joj da ako pređem prvi, drugi dan prešao sam, a ako ne dođem tada da mi se ne nada. Ona je otišla, ja sam otišao na Buljim, postrojili smo se i krenuli. Cijelo vrijeme sam bio na začelju kolone”, kaže Džanić. – Put zasjeda, jauka i smrti – Tokom proboja cijelo vrijeme je bilo teško, zasjede, ranjenici, glad… “Bilo je svašta, svakakvih scena, ranjenih koji su ostavljani. Jedino sam htio da pronađem brata jer se nakon Buljima više nismo vidjeli”, izjavio je Džanić. Tokom prelaska Jadra upao je u vodu i bio je mokar. Neko mu je dao plavu majicu koju je obukao, a u kojoj se može vidjeti i na nekim snimcima koji su objavljeni u kasnijim godinama, a na kojima su Srebreničani tokom proboja do slobodne teritorije. “Tada je naišao jedan čovjek iz Glogove. Pogledao je u mene uplašeno. Pitao me je da li sam ja. Rekao je da me vidio mrtva. Kada sam ga pitao je li vidio gdje mog brata Esada rekao je da jeste i da je i njemu rekao da sam mrtav. On se vratio. Vjerovatno se tada i predao”, ispričao je Džanić. Nakon toga su upali u još jednu zasjedu. “Jauci, pozivi u pomoć…Bio mi je ranjen i jedan komšija koji me je molio da ga ne ostavljam i da budem uz njega. Ostao sam s njim cijelu noć. Nastavili smo put i u jednom trenutku sam htio malo da zaspim, nisam spavao dvije noći. Bio je samnom jedan moj rođak i amidžić. Možda sam spavao pet, deset ili 20 minuta. Kada sam se probudio amidžića nije bilo. Zvali su ga na čelo kolone”, rekao je Džanić. Na slobodnu teritoriju je prešao nakon pet noći i šest dana. “Kada sam prešao na slobodnu teritoriju pao sam, nisam imao snage više ni da metar napravim. Žao mi je što nismo mogli spasiti još naših. To me pojede. Ali, opet mislim da je takva sudbina”, prisjetio se Džanić. Brat Esad je u trenutku smrti imao 27 godina. Od Isaka je bio mlađi šest godina. “Bio je oženjen. Imao je dijete od 16 mjeseci koje je poginulo. Supruga mu je ranjena. Posmrtni ostaci brata su pronađeni u Kamenici. Prije deset godina pozvali su me iz Tuzle gdje su mi pokazali dvije, tri kosti mog brata i neku njegovu odjeću. DNK je potvrdio da je to on. Nakon toga mi je javljeno da je pronađeno još kostiju, oko polovina skeleta je pronađena. Odlučio sam da ga ukopam ove godine da znam gdje mu je mezar pa da i njegove kosti mogu naći smiraj, a i ja da imam gdje proučiti Fatihu”, ispričao je Džanić. Majka nije doživjela da ukopa sina. Preminula je 2010. godine. “Uvijek se nadala, nisam joj rekao da je pronađeno nekoliko kostiju, da će se pojaviti odnekle, da je živ, da je negdje vani. Nisam joj mogao reći”, rekao je Džanić. Esada su, kako je kazao, svi voljeli. “Bio je miran, povučen, blag. Mislim da se nikada nije posvađao s nekim. Da nikome nikada nije rekao ništa loše. Bio je duša od dijeta. To mi je još gore. Nije ni mrava zgazio, a zašto se moralo to desiti? Slušao me kao mlađi brat. Posljednji put smo se vidjelina Buljimu, kada smo se postrojavali. To je bilo jako kratko. Rekao je samo: ‘Čuvaj se’. Imao sam 12 godina kada je preminuo otac, on je imao šest godina. Ja sam mu bio i stariji brat i podrška”, navodi kroz suze Džanić. – Povratak u Potočare – I njegova supruga Rahima će 11. jula ukopati brata. “Njen brat je Bekir Musić. To joj je najmlađi brat. Ukopala je još jednog brata”, rekao je Džanić. Isak se u Potočare vratio kako bi nastavio život kojeg je imao prije rata. Želio je da radi i da bude na svom. U naselju

Srbija: U Beogradu deseti protest “Srbija protiv nasilja” Nakon okupljanja kod Doma Skupštine Srbije, gdje su ponovljeni zahtjevi demonstranata, povorka krenula do Policijske uprave Beograda. U Beogradu, glavnom gradu Srbije u subotu naveče održan je građanski protest “Srbija protiv nasilja”, a na ulicama Beograda okupile su se hiljade građana. Protest je počeo ispred Doma Skupštine Srbije, nakon čega je povorka krenula do Policijske uprave Beograda uz zaustavljanje ispred Radio-Televizije Srbije. Demonstranti su otišli do Policijske uprave kako bi dali podršku inspektorima Slobodanu Milenkoviću i Dušanu Mitiću iz slučaja Jovanjica i svim, kako su organizatori naveli, časnim policajcima. Građanski protesti u Srbiji počeli su početkom maja nakon dva masovna ubistva u kojima je smrtno stradalo 19 ljudi, od čega devetoro učenika jedne beogradske osnovne škole. Građani na protestima koje formalno organizuje srbijanska proevropska opozicija traže zaustavljanje promocije nasilja u javnom prostoru, odnosno hitan prekid emitovanja reality programa i emisija koje promovišu nasilje, agresiju i nemoral na televizijama sa nacionalnom frekvencijom i oduzimanje nacionalne frekvencije privatnim prorežimskim televizijama Pink i Happy koje emituju takav program. Zahtjeva se i institucionalna odgovornost, odnosno smjene ministra unutrašnjih poslova Bratislava Gašića i šefa Bezbjednosno-informativne agencije Aleksandra Vulina. Građani traže i smjenu rukovodstva Radio-televizije Srbije zbog emitovanja programa koji afirmiše kriminal i nasilje, i zabranu štampanih medija koji svojim sadržajem promovišu agresiju i nasilje, objavljuju lažne vijesti i krše novinarski kodeks. Proteste organizuju Moramo – Zajedno, Zeleno-levi front – Ne damo Srbiju, Narodna Stranka, Stranka slobode i pravde, Demokratska stranka i Pokret slobodnih građana, uz podršku mnogobrojnih građana i aktivista.   Izvor: Super TV/AA

Pripreme za kolektivnu dženazu žrtava genocida 11. jula: U Potočarima se završava kopanje mezara Među žrtvama koje će biti ukopane ove godine, bit će i četiri maloljetnika. Najmlađa žrtva koja će biti ukopana ove godine je dječak Elvir Salčinović, koji je imao 15 godina kada je ubijen. U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari u toku je kopanje mezara u koje će biti spušteni posmrtni ostaci 30 novoidentifikovanih žrtava genocida u Srebrenici, a koje će biti ukopane na kolektivnoj dženazi 11. jula ove godine. Radnici završavaju iskopavanje mezara, a kako su kazali, ostala su još četiri. U toku je i čišćenje i uređenje mezarja koje obilaze porodice koje su ranijih godina ukopale svoje najmilije. U mezarju Memorijalnog centra u Potočarima ove godine bit će ukopani posmrtni ostaci 30 žrtava genocida počinjenog u julu 1995. godine nad stanovnicima “zaštićene zone UN-a” u Srebrenici. Među žrtvama koje će biti ukopane ove godine, bit će i četiri maloljetnika. Najmlađa žrtva koja će biti ukopana ove godine je dječak Elvir Salčinović, koji je imao 15 godina kada je ubijen. Ubijen je na području Baljkovice, a njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani iz masovne grobnice Liplje kod Zvornika 2001. godine. Iako je identifikovan još 2011. godine, njegova porodica sve do ove godine nije smogla snage da ukopa Elvira. On će konačan smiraj naći uz svoga oca Turabiju i brata Almira, koji su u Potočarima ukopani 2003. odnosno 2011. godine. Bit će ukopana i dva 16-godišnjaka, Mustafa Mekanić i Esed Klempić. Njihovi posmrtni ostaci su ekshumirani tokom 2001. godine na različitim lokacijama, na području Glogove i Kamenice. I oni su identifikovani u ranijim godinama – 2008, odnosno 2013, međutim tek smo sada dobili saglasnost za njihov ukop. Još jedan maloljetnik će naći konačan smiraj, a radi se o Semiru Đoziću. Imao je 17 godina kada je ubijen, a njegovi posmrtni ostaci su ekshumirani 2002. godine. Nezir Muminović je najstarija žrtva genocida u Srebrenici koja će biti ukopana ove godine. Imao je 65 godina u trenutku kada je ubijen, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su na području Kamenice 2007. godine. Ove godine će biti ukopani i otac i sin – Vejsil i Hasib Mujanović. Svake godine, nakon kolektivne dženaze žrtava genocida u Srebrenici 1995, u Potočarima uslijede i reeskhumacije ranije ukopanih žrtava radi pridodavanja naknadno pronađenih posmrtnih ostataka. Ove godine će se otvoriti 71 mezar. U prostorijama Podrinje identifikacionog projekta se nalazi još oko 400 posmrtnih ostataka koji također čekaju na proces reekshumacije i reasocijacije.   Izvor: Super TV/AA

Počela međunarodna konferencija Dubrovnik Forum 2023 Osim hrvatskog premijera Andreja Plenkovića učestvuje i ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba koji se obratio videoporukom.  Dubrovnik u Hrvatskoj je domaćin velike međunarodne konferencije Dubrovnik Forum. Na uvodnom panelu razgovarat će se o prilagodbi u vremenima globalnih promjena uzrokovanih ruskim ratom u Ukrajini. Uvodno obraćanje na Dubrovnik Forumu 2023. održao je ministar vanjskih i evropskih poslova Hrvatske Gordan Grlić Radman. Osim hrvatskog premijera Andreja Plenkovića učestvuje i ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba koji se obratio videoporukom. Jučer je skupom pod pokroviteljstvom Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) počeo 16. Dubrovnik forum. Plenković je bio domaćin svečane večere. Među ostalima, na dvodnevnoj konferenciji učestvuju ministri vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, Kosova, Sjeverne Makedonije, Crne Gore i Bugarske, kao i zamjenik pomoćnika američkog državnog sekretara i posebni izaslanik za Zapadni Balkan Gabriel Escobar, posebni predstavnik EU-a za dijalog Beograda i Prištine Miroslav Lajčak, te visoki predstavnik za BiH Christian Schmidt. Rat Rusije iUkrajine, zapadni Balkan, energetika samo su neke od tema o kojima će se razgovarati na Forumu u Dubrovniku. Izvor: Super TV/AA