Vijesti

Dželati prolaze, zločini i opomena ostaju Balkan je kroz svoju historiju previše puta gledao isti prizor. Mijenjale su se države, zastave, vojske, ideologije i parole, ali su u ratovima uvijek iznova izranjali ljudi spremni da u ime „svog naroda“ ubijaju pripadnike drugog. Najprije bi ljude podijelili na „naše“ i „njihove“. Zatim bi komšija postao neprijatelj, civil legitimna meta, a ubistvo predstavljeno kao patriotizam. Na kraju su ostajale spaljene kuće, logori, masovne grobnice, ubijene žene, djeca i starci te porodice koje su decenijama poslije ratova živjele s posljedicama zločina. A nisu stradavali samo oni koji su proglašeni neprijateljima. Stradavali su i pripadnici vlastitog naroda koji nisu željeli slijediti politiku mržnje. U logici ekstremizma neposlušan čovjek brzo postaje „izdajnik“, jer odbija prihvatiti da je mržnja prema drugome dokaz ljubavi prema vlastitom narodu. Historija ovih prostora pokazuje da takva pojava nije počela ratovima devedesetih. Tokom višestoljetne osmanske vlasti bilo je perioda brutalnog gušenja ustanaka, pogubljenja, odmazdi i represije nad stanovništvom. Posebno krvave bile su pojedine vojne kampanje i odmazde tokom ustanaka i procesa povlačenja Osmanskog carstva s Balkana. Istovremeno, i u ratovima protiv Osmanlija događali su se progoni i masovna stradanja muslimanskog stanovništva. Historija tog perioda zato se ne može pošteno ispričati samo kroz žrtve jedne vjere ili jednog naroda. Ni austrougarski period nije bio bez represije i zločina. Nakon okupacije Bosne i Hercegovine 1878. otpor je ugušen vojnom silom, uz brojne žrtve. Posebno mračna stranica dolazi tokom Prvog svjetskog rata, kada su vlasti nakon Sarajevskog atentata provodile represiju nad dijelom srpskog stanovništva, internacije i političke progone. Tokom Drugog svjetskog rata ustaški režim Nezavisne Države Hrvatske pod vodstvom Ante Pavelića, s ljudima poput Andrije Artukovića u samom vrhu vlasti, provodio je sistem progona i masovnih zločina nad Srbima, Jevrejima, Romima i političkim protivnicima. Istovremeno su jedinice četničkog pokreta pod vodstvom Dragoljuba Draže Mihailovića počinile teške zločine i masakre nad muslimanskim stanovništvom, posebno u istočnoj Bosni i Sandžaku, kao i nad Hrvatima i političkim protivnicima. Pola stoljeća kasnije, ratovi devedesetih pokazali su da Balkan nije dovoljno naučio iz vlastite prošlosti. Ratko Mladić pravosnažno je osuđen na doživotni zatvor, između ostalog za genocid u Srebrenici, kao i za progon, istrebljenje, ubistva, deportacije, terorisanje stanovništva Sarajeva i druge zločine. Ove slučajeve ne treba stavljati u isti koš niti njima izjednačavati karakter, obim ili sudski utvrđene činjenice o različitim zločinima. Ali postoji princip koji mora važiti za sve: Nevina žrtva je nevina žrtva, a počinilac zločina ostaje počinilac bez obzira na njegovo ime, vjeru, naciju ili uniformu. Možda najveći problem Balkana nije samo to što su postojali ljudi sposobni počiniti strašne zločine. Problem nastaje kada ih generacije poslije nas pokušavaju pretvoriti u heroje. Gotovo svaki narod odlično poznaje zločine počinjene nad njim. Mnogo teže govori o zločinima koje su počinili ljudi iz njegovih redova. Tako nastaje začarani krug. Za tuđeg zločinca zahtijevamo pravdu. Za svoga tražimo opravdanje. Tuđeg nazivamo ubicom. Svoga vojskovođom. Tuđim žrtvama tražimo dokaze. Svojim podižemo spomenike. Balkan je stoljećima bio prostor sukobljavanja interesa velikih sila. Carstva su se širila, države raspadale, granice pomjerale, a vanjski centri moći nastojali ostvariti političke, vojne i ekonomske interese. Ali bilo bi pogrešno iza toga sakriti vlastitu odgovornost. Nijedna velika sila ne može biti opravdanje čovjeku koji ubije dijete. Nijedna geopolitika ne opravdava masovnu grobnicu. Nijedna zastava ne daje pravo da se siluje, muči, protjeruje ili ubija nedužan čovjek. Zločine na kraju izvršavaju konkretni ljudi. Ne trebamo ih učiti da nasljeđuju naše neprijatelje. Ne trebamo ih učiti da je zločin strašan samo kada ga počini neko drugi. Trebamo ih učiti kako zlo nastaje. Prvo se društvo podijeli na „nas“ i „njih“. Zatim se širi strah. Onda se drugom čovjeku oduzima ljudskost. Nakon toga dolaze opravdanja da se njemu može učiniti ono što nikada ne bismo prihvatili da neko učini nama. Ne trebaju nam murali ratnim zločincima. Ne trebaju nam pjesme kojima se veličaju ljudi odgovorni za smrt nedužnih. Ne trebaju nam generacije koje će ponavljati naše ratove zato što smo im ostavili svoje mržnje. Žrtve ostaju u našem sjećanju, zločini u historiji, a na nama ostaje odgovornost da od svoje djece ne napravimo nasljednike naših mržnji. Izvor: Super TV

Suljagić nakon smrti Ratka Mladića: „Ne briše masovne grobnice, ne mijenja presude“ Direktor Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari Emir Suljagić reagovao je na vijest o smrti Ratka Mladića, bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske, koji je pravosnažno osuđen na doživotni zatvor za genocid u Srebrenici i druge ratne zločine počinjene u Bosni i Hercegovini. Suljagić je poručio da Mladićeva smrt ne može promijeniti činjenice niti posljedice zločina za koje je osuđen. „Ne vraća mrtve. Ne briše masovne grobnice. Ne mijenja presude“, naveo je Suljagić. Podsjetio je i na vlastito iskustvo iz jula 1995. godine, kada je Mladića vidio u Potočarima. „Gledao sam čovjeka koji je već odlučio šta će se dogoditi ljudima oko mene“, napisao je Suljagić, dodajući da je Mladić umro u zatvoru, dok ljudi poslani u smrt nisu dobili priliku da ostare. Prema Suljagiću, nakon Mladićeve smrti ostaje još važnija obaveza – sačuvati istinu, odgovornost i sjećanje na žrtve. „Mladićeva smrt je još jedan trenutak u kojem moramo odlučiti šta ćemo pamtiti i, još važnije, šta nećemo dozvoliti da bude izbrisano“, poručio je. Mladić je prvostepeno osuđen 2017. godine, dok mu je 2021. pravosnažno potvrđena doživotna kazna zatvora. Osuđen je, između ostalog, za genocid u Srebrenici, progon i druge zločine protiv čovječnosti, terorisanje stanovništva Sarajeva te uzimanje pripadnika Ujedinjenih nacija za taoce. Od međunarodne pravde skrivao se 16 godina, sve do hapšenja u Srbiji 2011. godine.

Ministar Lakić traži od rukovodstva Termoelektrane Tuzla i rukovodioca tehničkih cjelina odgovornost i ostavke Povodom problema u radu i povećane emisije čvrstih čestica, federalni ministar energije, rudarstva i industrije Vedran Lakić održao je sastanak sa rukovodstvom Elektroprivrede BiH i Termoelektrane Tuzla, uključujući direktore i rukovodioce tehničkih sektora. Zatraženo je da rukovodstvo Termoelektrane Tuzla i rukovodioci tehničkih cjelina preuzmu odgovornost i podnesu ostavke. Od Elektroprivrede BiH je zatražena potpuna analiza uzroka svih događaja vezanih za loše upravljanje sistemom sa prijedlogom mjera. „Spremni smo poduzeti sve potrebno, uključujući i kadrovske rezove. Ničija funkcija ne može biti važnija od zdravlja ljudi i sigurnosti energetskog sistema. Cilj je jasan: zaštita života i zdravlja građana Tuzle, Lukavca, Živinica i drugih okolnih mjesta, kao i radnika Termoelektrane Tuzla uz potpuno siguran rad kompletnog postrojenja. Energetska sigurnost nema cijenu.“, kazao je nakon sastanka ministar Lakić.

Otišli su na posao i nikada se nisu vratili: Sjećanje na 180 rudara Bila je to jedna od najtežih rudarskih tragedija u historiji Bosne i Hercegovine. Tog 26. augusta 1990. godine, rudari druge smjene sišli su u jamu „Dobrnja–Jug“ u Mramoru ne sluteći da se većina njih više nikada neće vratiti svojim porodicama. U nesreći je život izgubilo 180 rudara, a od 181 komorata koji su se nalazili u jami samo je jedan preživio. Prosječna starost stradalih bila je svega 27 godina, a iza njih je ostalo 365 djece. Trideset i šest godina kasnije, Mramor i Tuzla ponovo su se prisjetili svojih komorata. Delegacija Tuzlanskog kantona odala je danas počast stradalim rudarima povodom godišnjice tragedije koja je trajno obilježila ovaj kraj. Cvijeće na spomen-obilježje položili su predsjednica Skupštine TK Ivana Mijatović, premijer Irfan Halilagić i ministar privrede Edin Duraković, zajedno sa porodicama stradalih, rudarima i drugim delegacijama. Premijer Tuzlanskog kantona Irfan Halilagić poručio je da ni 36 godina nije umanjilo bol, ali ni obavezu da se čuva sjećanje na stradale komorate. „Njihova žrtva trajno je upisana u historiju našeg kraja i obavezuje nas da čuvamo sjećanje na njih, ali i da uvijek iznova podsjećamo koliko su sigurnost, dostojanstvo i bolji uslovi rada rudara važni“, kazao je Halilagić. Tragedija „Dobrnja–Jug“ ostavila je neizbrisiv trag u Mramoru, Tuzli i cijelom tuzlanskom kraju. I nakon više od tri decenije, imena 180 komorata ostaju trajno zapisana u historiji bosanskohercegovačkog rudarstva, uz obavezu da se njihova žrtva nikada ne zaboravi. Izvor  Super TV

Elektroprivreda BiH: U termoelektrane od 2024. do polovine 2026. uloženo 180 miliona KM U termoelektrane Elektroprivrede Bosne i Hercegovine od 2024. do polovine 2026. godine uloženo je 180 miliona KM vlastitih sredstava, dok je u periodu od 2015. do 2023. godine za ovu namjenu izdvojeno ukupno 140 miliona KM. Ovi podaci posebno su značajni u kontekstu Termoelektrane Tuzla, jednog od ključnih proizvodnih objekata Elektroprivrede BiH, čiji su rad, pouzdanost postrojenja i ekološki uticaj posljednjih dana ponovo u fokusu javnosti. Prema informacijama Elektroprivrede BiH, aktuelna Uprava preuzela je dužnost u augustu 2023. godine, kada je zatečeni gubitak iznosio 55 miliona KM. Nakon korekcije rezultata poslovanja na osnovu izvještaja nezavisnog procjenitelja, utvrđen je realni gubitak od 331 milion KM. Istovremeno, krajem 2023. godine akumulirani gubitak rudnika koji posluju u okviru Koncerna dostigao je 1,053 milijarde KM. U Elektroprivredi navode da pad proizvodnje električne energije traje još od 2018. godine, a posebno je izražen u termoelektranama. Kao jedan od ključnih razloga navodi se smanjena isporuka uglja, odnosno teško stanje u rudnicima. Uprkos finansijskim problemima, ulaganja u termoelektrane značajno su povećana. Dok je za devet godina, od 2015. do 2023, uloženo 140 miliona KM, za samo dvije i po godine, od početka 2024. do polovine 2026, uloženo je 180 miliona KM vlastitih sredstava. Elektroprivreda BiH navodi da je gubitak u 2024. godini smanjen na 57,9 miliona KM te da tekuće poslovanje kompanije nije ugroženo. Gubitak je, prema njihovim navodima, pokriven iz rezervi, dok se isporuka električne energije kupcima odvija uredno. Kao glavne razloge negativnog poslovnog rezultata navode nedostatak uglja, nepovoljnu hidrološku situaciju, povećane troškove nabavke električne energije na tržištu, ali i prodajnu cijenu električne energije koja je niža od cijene koštanja.

Tuzla traži hitne mjere zbog zagađenja: „Zdravlje građana nema cijenu“ Na hitnoj tematskoj sjednici Gradskog vijeća Tuzla razmatrana je aktuelna situacija u vezi sa zagađenjem zraka i povećanim emisijama iz Termoelektrane Tuzla. Sjednica je sazvana nakon događaja od 22. i 23. augusta, kada je, prema navodima iznesenim tokom rasprave, iz Termoelektrane primijećen gusti dim, što je izazvalo uznemirenost stanovnika, posebno u naseljima koja gravitiraju ovom energetskom postrojenju. Pred vijećnicima se našla samo jedna tačka dnevnog reda – zahtjev za poduzimanje hitnih mjera zbog kontinuiranog zagađenja zraka i ugrožavanja zdravlja stanovništva emisijama iz Termoelektrane Tuzla. Predstavnici Termoelektrane pojasnili su da je nakon remonta i ponovnog pokretanja bloka uočen problem u sistemu transporta pepela. Zbog vremena potrebnog za utvrđivanje i otklanjanje kvara došlo je do nakupljanja pepela na elektrofilterima i povećanja emisije. Kako je navedeno na sjednici, kvar je u međuvremenu otklonjen, a emisije su smanjene. Formirana je i komisija koja bi trebala utvrditi zbog čega je došlo do problema i postoji li odgovornost izvođača radova ili nadzora Termoelektrane. Izvještaj bi potom trebao biti dostavljen internoj kontroli radi daljnjeg postupanja. Obrazloženja, međutim, nisu zadovoljila predstavnike lokalnih zajednica i građane sa područja neposredno uz Termoelektranu. Posebno je ukazano na stanje u Bukinju, gdje stanovnici, kako je rečeno, već godinama upozoravaju na probleme sa zagađenjem. Zatraženo je i kvalitetnije praćenje stanja zraka, uključujući područje ambulante u Bukinju, koju koriste i stanovnici okolnih naselja. Tokom rasprave postavljeno je i pitanje odnosa proizvodnje električne energije prema zaštiti zdravlja stanovništva. Predstavnici građana poručili su da problem ne vide samo u pojedinačnom incidentu, već u dugogodišnjoj izloženosti zagađenju zraka i tla. Ukazali su i na zdravstvene probleme stanovništva, posebno respiratorna oboljenja, alergije kod djece i, prema tvrdnjama iznesenim na sjednici, povećanu učestalost malignih oboljenja na ovom području. Za ove tvrdnje u dostavljenom materijalu nisu navedeni podaci zdravstvenih institucija. Iz Grada Tuzla poručeno je da građani imaju pravo na zdrav životni okoliš i čist zrak te da zdravlje nema cijenu. Gradonačelnik Tuzle predložio je 15 zaključaka kojima se, između ostalog, od Termoelektrane Tuzla i Elektroprivrede Bosne i Hercegovine zahtijeva da rad postrojenja bude usklađen sa važećim zakonskim propisima i ekološkim normama. Naglašeno je da Grad Tuzla nije protiv rada Termoelektrane niti Elektroprivrede Bosne i Hercegovine, ali insistira da proizvodnja električne energije ne smije biti na štetu života i zdravlja stanovništva Tuzle i Tuzlanskog kantona. Predstavnici Grada upozorili su i na problem nedovoljnog i zakašnjelog informisanja javnosti prilikom incidenata. Kako je navedeno, građani često prvi primijete da se nešto neuobičajeno događa, dok informacije iz Termoelektrane stižu naknadno. Stav iznesen tokom sjednice jeste da institucije, političke stranke i mjesne zajednice koje gravitiraju Termoelektrani – posebno Bukinje, Husino i Šićki Brod – moraju zajednički djelovati kako bi se spriječilo ponavljanje sličnih situacija. Poruka sa sjednice bila je jasna: od Elektroprivrede Bosne i Hercegovine i Termoelektrane Tuzla ne traže se privilegije, već poštivanje zakona, ekoloških standarda i prava građana na zdrav životni okoliš.   Izvor: Super TV

Dizdar: Mahala mjesto koje je otvorilo vrata povratku širom Bosne i Hercegovine U naselju Mahala održan je kulturno-historijski i naučni program, te okrugli sto posvećen temi „Prvi organizovani povratak u Bosni i Hercegovini“, kojim je obilježen jedan od najznačajnijih događaja u historiji poslijeratnog povratka. Skup je okupio učesnike i svjedoke povratka, predstavnike različitih nivoa vlasti, društvenog i kulturnog života, kao i brojne goste. Poseban akcenat tokom obilježavanja stavljen je na hrabrost ljudi koji su se, u vremenu velike neizvjesnosti, među prvima odlučili vratiti na svoja prijeratna ognjišta. O njihovom značaju za kasniji proces povratka širom Bosne i Hercegovine govorio je federalni ministar raseljenih osoba i izbjeglica Nerin Dizdar, ističući da je u Mahalu došao prije svega kako bi slušao ljude koji su svojim povratkom ispisali jednu od najvažnijih stranica poslijeratne historije Bosne i Hercegovine. Dizdar je podsjetio da je kao petnaestogodišnjak iz Mostara pratio događaje u Mahali i sudbinu njenih povratnika. Njihov povratak, kazao je, tada nije predstavljao samo lokalni događaj, nego svojevrsni test koji je pokazivao hoće li povratak uopće biti moguć i za hiljade drugih prognanih ljudi širom zemlje. Prisjećajući se ljudi čija su imena u to vrijeme postala simbol borbe za povratak, Dizdar je istakao da su povratnici iz Mahale za druge prognanike predstavljali svojevrsnu „reprezentaciju Bosne i Hercegovine“. Njihova odlučnost, prema njegovim riječima, davala je nadu ljudima koji su čekali priliku da se vrate u Stolac, Srebrenicu, Prijedor i brojne druge krajeve. Posebno je ukazao na činjenicu da su prvi pokušaji povratka uslijedili svega nekoliko mjeseci nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, u vremenu kada još nije bilo izvjesno kako će mir izgledati u praksi. „Vaše herojstvo je otvorilo put za povratak svih nas“, poručio je Dizdar, naglašavajući da povratak nije ostvaren samo zahvaljujući sporazumima, institucijama ili međunarodnim strukturama, nego prije svega odlučnošću ljudi koji su bili spremni izložiti vlastite živote kako bi se vratili svojim kućama. Govoreći o svjedočenjima prvih povratnika koji su u razrušenim domovima palili fenjere ne znajući šta ih očekuje, Dizdar je taj trenutak povezao sa svim kasnijim povratničkim procesima u zemlji. „Da nije bilo tog fenjera u vašoj kući, ne bi sutra bilo fenjera i svjetla u našim kućama u Stocu, Srebrenici, Prijedoru i drugdje“, kazao je Dizdar. Prema njegovim riječima, upravo su povratnici Mahale pokazali da Aneks 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma nije samo mrtvo slovo na papiru, nego da pravo prognanih ljudi na povratak može postati stvarnost. Nakon njihovog povratka, naglasio je, otvorena su vrata i drugima, a ono što je do tada izgledalo gotovo nemoguće postalo je ostvarivo. „Vaša Mahala, sa velikim M, prisutna je u svim našim povratničkim mahalama širom Bosne i Hercegovine, jer ste nam dali inspiraciju, nadu i vjeru da je povratak moguć i stvaran“, poručio je federalni ministar. Dizdar je naglasio i da obaveza institucija prema povratničkim zajednicama nije završena. Gotovo tri decenije nakon prvih povrataka, brojni problemi i izazovi i dalje su prisutni, zbog čega podrška povratnicima mora ostati trajna obaveza nadležnih institucija. „Povratak nije završen, borba za Bosnu i Hercegovinu nije završena, pa samim tim ni povratak“, kazao je Dizdar, zahvalivši povratnicima što su ostali na svojim ognjištima i poručivši da institucije moraju biti uz njih. Obilježavanje u Mahali bilo je prilika i za prisjećanje na neposredne učesnike povratka, njihove žrtve, strahove i iskušenja, ali i na snagu zajednice koja je, uprkos brojnim preprekama, odlučila obnoviti život tamo gdje je nasilno prekinut. Poruke sa skupa ukazale su i na važnost očuvanja kulture sjećanja. Priča o Mahali nije samo priča o obnovljenim kućama i povratku na prijeratne adrese. To je prije svega priča o ljudima koji su svojim postupcima pokazali da povratak nije samo pravo zapisano u međunarodnim sporazumima, nego pravo za koje su se ljudi morali izboriti. Zbog toga Mahala i danas ostaje jedan od najznačajnijih simbola povratka u Bosni i Hercegovini – mjesto u kojem je upaljeno svjetlo koje je mnogim drugim povratnicima pokazalo put prema njihovim domovima. Izvor: Super TV