Volonteri Udruženja “Zoo planet“ iz Niša: Zmijama je mjesto sa nama u zajednici

Volonteri Udruženja “Zoo planet“ iz Niša: Zmijama je mesto sa nama u zajednici

U proljeće zmije izlaze iz skrovišta pa su njihovi susreti sa ljudima, u prirodi ili gradovima, u ovo doba godine česti. Građanima iz okoline Niša koji ove gmizavce zateknu u kući mogu pozvati zoo-patrolu – sertifikovane hvatače zmija iz Udruženja “Zoo planet“. 

Udruženje za zaštitu, odgoj i proučavanje životinja “Zoo planet“, koje skoro petnaest godina zbrinjava napuštene, povređene i bolesne životinje, ima poseban tim koji pritiče u pomoć kada su zmije nezvani gosti. Njegovi volonteri, inače strastveni ljubitelji gmizavaca, od aprila su primili stotinu poziva građana koji su zmije zatekli u sobi, podrumu, automobilu, kancelariji…

“Pošto je sada period kada su zmije najaktivnije, kada izlaze iz hibernacije, imamo i najviše poziva. Zmije se nalaze i u urbanim i ruralnim dijelovima grada. One će biti aktivne negdje do kraja juna. Nakon toga se malo stišavaju, pa opet kreće takozvana najezda koja je uobičajena svake godine negdje u septembru“, kaže za Anadoliju predsednik “Zoo planeta“ Dušan Stojanović.

U Srbiji živi deset vrsta zmija, od kojih su tri otrovne – poskok, šarka i šargan. Bez obzira na to da li je riječ o otrovnici ili ne, zoo-patrola na teren izlazi sa oprezom, ali bez ikakve bojazni. Takvom postupanju savjetuju i građane.

“Dobili smo preporuku Zavoda za zaštitu prirode i inspekcija da zmije moraju da ostanu i u urbanim dijelovima kako bi se smanjila populacija glodara. Zato zoo-patrola izlazi kada se zmija nađe u nekom objektu. Tada lociramo zmiju, pristupamo bezbjednom hvatanju, mjerenju, fotografisanju i vraćanju na lokaciju koja je bezbjedna za tu vrstu. Ukoliko se nađe na travnjaku, međublokovskom prostoru, samo damo savjet za preventivnu zaštitu kako bismo na taj način održali bilans u prirodii. I njima je mesto sa nama, u zajednici“, dodaje Dušan.

Jedan od članova zoo-patrole je Uroš Vučković, student stomatologije i zaljubljenik u reptile. U Udruženju je zadužen za brigu o zmijama i gušterima, a posebnu pažnju poklanja kraljevskoj kalifornijskoj zmiji po imenu Biljana, koju Udruženje čuva kao ljubimca. Tu je stigla prije osam godina jer se njen dotadašnji vlasnik odselio u inostranstvo. Kako o drugim, tako i o ovoj vrsti, Uroš zna mnoge zanimljivosti.

“Svaka zmija koja u svom nazivu ima ’kraljevska’ implicira na to da se hrani drugim zmijama. Kraljevska kobra, na primjer, hrani se drugim zmijama, dok se kraljevska kaliformijska zmija primarno hrani glodarima, ali odrasle jedinke jedu zvečarke, što je interesantno s obzirom na to da je zvečarka otrovna vrsta, a kraljevska kalifornijska nije“, govori Uroš.

Pozive zoo-patroli uvjek rado očekuje. Poslednji je stigao iz jedne bolnice čiji su zaposleni zatekli zmiju u vešeraju.

“Tamo je vlažno, pa je bjelouška, inače vodena zmija, potražila vlagu koje trenutno nema napolju jer je jako sunce“, objašnjava Uroš.

Pošto je riječ o neotrovnici, Uroš je uhvatio golim rukama i zaposlene u bolnici poštedeo velikih muka. Vratio je u prirodu na stanište pored potoka. Svjestan toga da zmije često izazivaju nelagodu i strah kod ljudi objašnjava zašto za tim nema realne potrebe.

“Ako je zateknu u dvorištu na mjestu gdje ona nema put da uđe u kuću, najbolje je da je ostave zato što će sama pobjeći. U tim trenucima bolje je da se samo okrenu, kao da je ne primećuju i to je to. U svakom slučaju, zmija se mnogo puta više plaši vas nego što se vi plašite zmije. Osim ako je to crna mamba, onda je to nešto drugo“, govori Uroš.