Legitimno predstavljanje i neriješena pitanja Dejtonskog sporazuma

Legitimno predstavljanje i neriješena pitanja Dejtonskog sporazuma

Bosna i Hercegovina ponovo ulazi u politički period napetosti i preispitivanja. Hrvatski političari u BiH, ponavljajući mantru o „nelegitimnom predstavljanju“, uz snažnu podršku Evropske Hrvatske i vjeru u aktuelnu američku administraciju, nameću svoj prioritet koji im, kako mnogi tvrde, otvara vrata ka trećem entitetu. Na drugoj strani, Bošnjaci, iako najbrojniji narod u zemlji, ostaju marginalizirani na skoro 70% teritorije, dok njihova politika sve češće djeluje defanzivno i popustljivo, bez jasne strategije koja bi odgovorila na rastuće pritiske i promjene koje se najavljuju.

U Federaciji Bosne i Hercegovine, prema popisu iz 2013. godine, Bošnjaci čine oko 70% stanovništva, Hrvati oko 22%, a Srbi oko 3%. Upravo tih 22% Hrvata stoji u središtu političke polemike – hrvatski političari, posebno iz Hercegovine, insistiraju na izmjeni izbornog zakona kako bi se osiguralo da hrvatske političke pozicije budu birane isključivo glasovima hrvatskog naroda. Njihov argument je da trenutni sistem omogućava da Bošnjaci, kao većina, utiču na izbor hrvatskih predstavnika u institucijama Federacije, što oni smatraju negacijom „legitimnog predstavljanja“.

U akademskim i političkim bošnjačkim krugovima već duže vrijeme postoji nepovjerenje prema politici HDZ-a BiH, dominantne stranke među Hrvatima. Predsjednik HDZ-a BiH, pored insistiranja na izmjeni izbornog zakona, nerijetko zagovara i ideju trećeg entiteta, a sam je izjavio da je izborni zakon „uvertira“ u takvo rješenje.

Nedavna konferencija u Zagrebu (Htvatska), na kojoj je predstavljena karta trećeg entiteta u Bosni i Hercegovini, dodatno je polarizovala naše društvo – građani su ostavili na desetine hiljada komentara na društvenim mrežama, pokazujući duboku zabrinutost i neslaganje.

S druge strane, u Republici Srpskoj Srbi čine oko 83% stanovništva, Bošnjaci oko 13%, a Hrvati oko 2%. U institucijama RS-a dominira srpski narod, dok ravnomjerna zastupljenost drugih naroda nije ostvarena. U dijelu Federacije BiH gdje Hrvati čine većinu, politička dominacija je također izražena, dok u bošnjačkom dijelu Federacije postoji relativno ravnopravna zastupljenost.

Na osnovu postojećeg sistema funkcioniraju i politički subjekti koji nisu isključivo predstavnici jednog naroda, što u bošnjačkim sredinama omogućava da do pozicija dolaze i pripadnici druga dva naroda. Taj model, koji u suštini potvrđuje multietničnost i otvorenost, u slučaju dodatnih podjela izgubio bi smisao – jer u Republici Srpskoj ili u dijelovima Federacije BiH sa hrvatskom većinom, takvi politički subjekti imaju minimalan ili nikakav uticaj.

Bošnjačka politika je, zarad izbornih rezultata, često povratnike iz Republike Srpske vraćala u Federaciju – u gradove poput Živinica, Ilijaša ili Vogošće – čime je trajno narušena reprezentativnost Bošnjaka u RS-u. Bošnjaci, protjerani iz svojih domova 90-ih, sada su zbog ekonomskih razloga ostali raseljeni širom svijeta, a povratak se uglavnom odvija u gradove Federacije gdje su u međuvremenu izgradili kuće ili kupili stanove. Privrednici su također zakazali – nisu uložili dovoljno snage da, uz podršku kantona sa bošnjačkom većinom, investiraju i grade proizvodne pogone u povratničkim sredinama. Takva politika prema povratnicima može se uporediti sa srpskom i hrvatskom politikom u Bosni i Hercegovini, zbog kojih su Ozren i Posavina opustošeni.

Bošnjaci su u ratu pretrpjeli genocid, a karta djelovanja danas je sužena na oko 28% teritorije koja nije povezana i koja je naslonjena na susjede. Ta nepovezana teritorija može biti funkcionalna jedino u sklopu Bosne i Hercegovine – kroz Federaciju BiH ili podjelu u ekonomske regije sa ostalim dijelovima zemlje. Takav model bi u praksi „istopio“ entitete Republiku Srpsku i Federacij BiH, te Brčko Distrikt, što je za srpski narod crvena linija.

Otvaranje pitanja koja su 90-ih godina izazvala rat, stradanja, progon i genocid izuzetno je opasno i može imati nesagledive posljedice. Bosna i Hercegovina je istovremeno simbol suživota naroda, religija i kultura – svijetla tačka na karti svijeta, ali i „zona duhova“ u kojoj su mnoge traume i problemi gurnuti pod tepih. Pitanje je da li uopšte sve strane mogu istovremeno biti u potpunosti zadovoljne sa svim rješenjima.

Dejtonski sporazum, iako složen i često osporavan, ipak je ponudio okvir u kojem se može živjeti. To je sistem u kojem su svi narodi istovremeno i na gubitku i na dobitku, ali koji je do sada čuvao mir i minimum ravnoteže. Upravo zato, svako njegovo otvaranje nosi rizik da se naruši krhka stabilnost, dok mudro upravljanje postojećim rješenjem ostaje jedini put ka sigurnijoj budućnosti – barem do nekih boljih vremena kada će biti mnogo više političke mudrosti i povjerenja među liderima naših naroda.

Analiza: SUPER TV

Dokumenti, podaci i informacije objavljeni na domeni supertv.ba/supertelevizija.com se mogu koristiti samo za individualne potrebe korisnika, uz poštivanje svih autorskih i vlasničkih prava te prava trećih osoba. SuperTV polaže  autorska prava na sve vlastite sadržaje (tekstualne, vizualne i audio materijale, baze podataka i programski kod). Neovlašteno korištenje bilo kojeg dijela domene smatra se kršenjem autorskih prava, i može rezultirati sudskim i drugim postupcima protiv prekršitelja.
(SuperTV)