Izmjenama Krivičnog zakona i pooštrenim sankcijama došlo bi do redukcije porodičnog nasilja u BiH

U kratkom vremenskom periodu Tuzlanski kanton je u fokusu regionalne javnosti bio zbog nezapamćenih tragičnih slučajeva. Prvo je u junu učenik osnovne škole u Lukavcu ranio nastavnika, a onda su se dogodile tragedije u Gradačcu i Živinicama. Također i u Bijeljini koja, kao i Tuzlanski kanton, geografski pripada sjeveroistoku Bosne i Hercegovine u ponedjeljak uvečer prijavljen je još jedan tragičan događaj.

Zbog složenosti države u entitetima su na snazi i različiti zakoni, ali stručnjaci su jednoglasni u ocjeni da mora doći do izmjena Krivičnog zakona i pooštravanju sankcija za nasilnike kada je u pitanju porodično ili rodno zasnovano nasilje.

„Mi zaista imamo rješenje ukoliko bi smo izmijenili Krivični zakon i pojačali sankcije za neadekvatna ponašanja u smislu porodičnog nasilja. Ono što je važno jeste da na vrijeme reagujemo, da povjerujemo i da prepoznamo ukoliko se neko obrati sa takvim gorućim problemom. Sama zabrana prilaska koja traje određeni broj dana i na određeni broj metara nije dugoročno rješenje ukoliko imamo situaciju da žena sa dvoje ili troje djece ili ukoliko je trudna nakon izlaska iz sigurne kuće ona nema mogućnost da dalje adekvatno nastavi sa svojim životom. Vrlo često se dešava da su to žene koje su ekonomski ovisne o nasilniku, a s druge strane neadekvatno reagovanje javnih institucija koje su u obavezi da pruže pomoć i podršku na neki način jednu takvu osobu natjeraju da se ponovo vrati nasilniku kako bi prehranila svoju djecu“, rekla je prof.dr Lejla Kuralić Ćišić sa Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Univerziteta u Tuzli.

Danijel Vasilj, socijalni pedagog i asistent na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu na Odsjeku poremaćaju u ponašanju smatra kako je nasilje u porodici kompleksan fenomen i da se jako malo govori o tretmanu počinitelja nasilja u porodici.

„Godinama unazad se priča o rodnoj ravnopravnosti, priča se o zaštiti žena žrtava nasilja i općenito žrtava nasilja unutar porodice, međutim nekako se tome pristupa taksativno, dajte da označimo kvadratić na listu da smo mi to uradili. Mi imamo jako dobre zakone, izvrsne akcione planove, strategije, ali nama nedostaje jeste primjena svega toga u praksi. S druge strane stoji činjenica da jedini učinkovit način kako sprječavati nasilje u porodici, odnosno rodno zasnovano nasilje, jeste da imamo rani rad i sa dječacima i mladićima jer jedini način da prekinemo rodno zasnovano nasilje jeste da uključimo mladiće u priču o tome na koji način da se to zaustavi, da ih se educiraju, da ih se osnaže, da i oni sami ne budu žrtve onog patrijarhalnog odgoja koji je prisutan u BiH, ali i u čitavom regionu“, istakao je Vasilj.

Diskutabilno je, smatraju naši sagovornici, da izricanje samo zaštitne mjere može biti učinkovito i smatraju da je veoma važan na dokazima utemeljen tretman osoba koje počine neki vid porodičnog nasilja.

„Po meni je porodično nasilje, možemo ga tako preimenovati, kao pokušaj ubistva, da stavimo za to kaznu zatvora 20 godina i mislim da s izricanjem dvije takve kazne po sistemu mjera zastrašivanja zaista bi djelovale u pozitivnom smislu i došlo bi do redukcije ovakvih situacija. Sada imamo da je krenula imitacija to je inače tako i za očekivati kada se desi jedan ovakav događaj. Mi ne možemo tačno znati šta se događa u glavi čovjeka koji je počinio takav čin, ali možemo reći da više faktora utiče na sve to. Ako krenemo od stanja nihilizma, odnosno apatije, otuđenja ljudi od ljudi, nevjerovanja, ukoliko u drugima vidimo samo ono što je loše gdje na neki način i prije nego što krenemo s nekom aktivnošću mi očekujemo loš ishod i nekakva kulminacija negativnih događaja i ekstremni raspon između ultra bogatih, mislim mi živimo u dobu kapitalizma, ali je danas ovo ekstremno izraženo jer imamo one koji ne mogu da zadovolje svoje osnovne ljudske potrebe, da prehrane dijete. Mislim da je raskol svega toga uz kulminaciju tvari koji mijenjaju stanje svijesti osobe kao što su steroidi ili narkotička sredstva znači mogu u potpunosti dovesti do jedne krize svijesti gdje osoba ne može da razluči šta u nekom momentu treba da preduzme“, mišljenja je prof.dr Lejla Kuralić Ćišić.